Vlč. Joč rođen je 23. rujna 1944. godine u mjestu Laz na području tadašnje Župe Marija Bistrica u Zagrebačkoj nadbiskupiji, od oca Stjepana i majke Ane r. Topolovec. Pučku školu pohađao je u Lazu i Mariji Bistrici, a klasičnu gimnaziju u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. U Bogoslovsko sjemenište stupio je 1963. godine gdje je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i diplomirao. Za đakona je zaređen 23. ožujka 1969. godine, a za prezbitera ga je 29. lipnja 1969. godine zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. Tijekom 1969. godine vršio je službu kapelana u Mariji Bistrici, od 1970. do 1971. službu kapelana u Župi sv. Nikole u Varaždinu, a 1971. godine imenovan je upraviteljem Župe sv. Bartola apostola u Kamenici gdje na župničkoj službi ostaje sve do smrti.

Sprovodne obrede na mjesnom groblju u Kamenici i nakon toga misu zadušnicu u župnoj crkvi predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš uz sudjelovanje, zbog epidemioloških mjera, ograničenog broja svećenika i vjernika. Na sprovodu su bili i svećenici iz centralnih biskupijskih ustanova, župnici iz Bednjanskog dekanata, svećenici prijatelji pokojnog  župnika Joča, predstavnici župne zajednice, najuže rodbine i prijatelja.

Uvodeći u slavlje sprovodnih obreda biskup Radoš se obratio okupljenima, posebno ožalošćenim vjernicima kameničke župe, rodbini i prijateljima riječima: „U ovom času tuge i žalosti zbog smrti vašeg dragog župnika Crkva vas prima želeći vas osnažiti riječima vjere i učiniti postojanom našu nadu. Vjerujemo, naime, Kristu koji je umro za nas da, bilo da živimo, bilo da umiremo, zajedno s njime živimo. Stoga ćemo u ovom slavlju svi zajedno za svoga brata, svećenika Dragutina, zazivati našega Spasitelja i međusobno se tješiti.“

Uime župne zajednice od župnika Joča oprostila se članica župnog vijeća, bivša ravnateljica OŠ Kamenica Marija Rodek. Rekla je da je sve župljane duboko potresla vijest o župnikovoj smrti jer je do prije mjesec dana aktivno i revno vodio župnu zajednicu. Posebno je istaknula kako ga je smrt zatekla na pragu zaslužene mirovine te da nije dočekao proljeće 2021. godine kada bi se navršilo pedeset godina njegove župničke službe u župi Kamenica. Rodek se osvrnula na mnoge projekte i inicijative koje je župnik Joč realizirao, inicirao i podržavao, a posebno se zadržala na njegovoj skromnosti, iskrenosti, radišnosti, samozatajnosti, pravednosti, dobroti i humanosti, vrlinama kojima je osvojio srca svojih župljana s kojima je mnogo toga izgradio, obnovio i podržao. Bivša ravnateljica OŠ Kamenica posebno je naglasila kako je župnik Joč darovao crkveno zemljište za gradnju nove škole koju je blagoslovio umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, tada pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije. Istaknula je i izvanrednu suradnju župnika sa školom i kulturnim organizacijama, te posebnu njegovu zauzetost u humanitarnom radu za vrijeme Domovinskog rata kada je zajedno s vlč. Zdravkom Gašparićem dopremio u Hrvatsku više od 100 šlepera razne humanitarne pomoći. Župnik Joč bio je dobar čovjek, angažirani pokretač, zdušni realizator,snažan zagovornik svega vrijednoga u našoj župi i šire, rekla je Rodek i dodala: „Uime svih župljana, vaše domaćice, vlč. Zdravka, nas crkvenih vijećnika, crkvenog zbora, vaših prijatelja i svih poštovatelja vašega imena i djela želimo vam reći jedno veliko hvala za sve ono dobro koje ste utkali u sve nas i u cijelu župnu zajednicu. Neka vam je dragi župniče laka svaka gruda ove naše Hrvatske Domaje“.

U kratkoj homiliji na groblju biskup Radoš je rekao kako je to mjesto tuge i žalosti često bila i propovjedaonica župnika Joča kada je s toga mjesta tješio, hrabrio i usmjeravao pogled župljana s tame groba, prema svjetlu vječnog života. Na ovome mjestu, rekao je biskup, često imamo potrebu reći, zahvaliti za sve dobro koje je pokojnik za života učinio, ali ne smijemo zaboraviti da prvi koji nam je činio dobro je Krist koji se utjelovio među nama da čini dobro i da poziva ljude da idu za Njim i da čine dobro kao što je i On činio. Da tako po ljudima i On nastavlja djelovati na zemlji.

Prisjetio se biskup i svog posljednjeg posjeta i susreta sa župnikom Dragutinom nekoliko dana prije nego je pošao u bolnicu. Tom prilikom mu je rekao: „Ako je Božja volja, ja sam spreman putovati. Bio sam kod svog ispovjednika i ispovijedio se. Mislim da sam završio trku ovozemaljskog života“, posvjedočio je biskup Radoš i nastavio molitvom: „Gospodine mi ga pratimo riječima vjere naslonjene na tvoje milosrđe. Molimo, ne sudi nam po  našim slabostima, nemoj ni njega, nego po svojoj dobroti. Prepoznaj i usavrši ljubavi i žar koji je nosio pastir ovoga dijela Tvoje obitelji. Budi mu Ti nagrada jer Tebi je cijeloga života služio. Bio si mu radost u mladosti, oslonac u zrelim godinama, utjeha u danima rastanka, budi mu sada nagrada, svjetlo i život.“

Nakon sprovodnih obreda biskup Radoš je u župnoj crkvi predvodio misu zadušnicu uz koncelebraciju desetak drugih svećenika, dok su ostali svećenici u svojim župama već prethodnih dana prikazivali mise zadušnice kako bi se izbjeglo veće okupljanje svećenika i vjernika zbog epidemioloških mjera. Tako je i u nedjelju 27. prosinca preč. Damjan Koren, koji je od bolesti župnika Joča na ispomoći u župi, sa župljanima kameničke župe slavio mise zadušnice za preminulog župnika.

Osvrćući se na evanđelje dana koje govori o Isusovom prikazanju u hramu, biskup Radoš se osvrnuo na pokojnikov život koji se može gledati kao put hodočasnika na zemlji. Tako i današnje evanđelje prikazuje Svetu obitelj kako hodočasti u hram, dolazi se pokloniti Gospodinu, prikazati Gospodinu ono najvrijednije što su od Njega dobili, da Ga blagoslovi. Sveta obitelj među drugim hodočasnicima nije očekivala da će biti primjećeni od ikoga, ali tamo se našao starac Šimun koji Isusa želi primiti u naručje, koji u njemu prepoznaje očekivanog Mesiju, u kojem prepoznaje početak novog života, pojasnio je biskup. Ovakav sličan događaj zbio se u život svake obitelji koja na krštenje donosi maleno dijete, vjerojatno je tako bilo i s roditeljima vlč. Joča 1944. godine kada su svoje dijete donijeli u crkvu na krštenje. Ne znamo jesu li se tada pitali što će biti od njihovog djeteta, ali vjerujemo da su u svom srcu imali želju da njegov put bude Božji put, da svijeća koju su zapalili kod krštenja kao svjetlo vjere obasjava njegov čitav život.

Vraćajući se na navješteni odlomak iz evanđelja po Luki biskup Radoš je uočio ključnu riječ koja se nekoliko puta ponavlja u opisu starca Šimuna: Duh Sveti. „Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha dođe u Hram.“ Starac Šimun je bogobojazan čovjek, poslušan Duhu Svetom, potaknut Duhom Svetim, govori po Duhu Svetom i po Duhu Svetom prepoznaje u malenom djetetu Isusu očekivanu Utjehu Izraelovu.

Za svećenički poziv se kaže da je duhovan poziv, od Duha Svetoga nadahnut. Vjerujemo da je tako bilo i kod pokojnog župnika Joča da je čuo Božji poziv i odazvao se, kroz malo sjemenište, bogosloviju, kroz primanje sakramenta Svetog reda 1969. godine, ali da je Duh Sveti obilježio i svaku njegovu svećeničku službu i poslanje; u navještaju Božje riječi, u dijeljenju sakramenata, u katehizaciji i poučavanju.

Završno se biskup Radoš u homiliji osvrnuo na blagoslov, hvalospjev koji je starac Šimun izgovorio držeći dijete Isusa u naručju. Taj se hvalospjev, pojasnio je biskup, usjeca duboko u dušu svećenika, redovnika i redovnica. Hvalospjev je to koji izgovaraju, zagriju svoju dušu svake večeri: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru. „Kao da želimo zagrijati onaj trenutak kada će nas Gospodin pozvati. Kada ga govorimo cijeli naš život je stavljen u te riječi. Vjerujemo i da je pokojni župnik Dragutin svaki dan izgovarao te riječi za sebe i za druge i spremno čekao taj trenutak kada će moći reći Gospodinu: ‘Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje’. Očekujem, tražim spasenje samo od tebe. Biskup Radoš zaključio je homiliju molitvom: „Gospodine ako ima još nešto tamno u njegovom životu što tvoje svjetlo nije prosvijetlio, po ovim našim molitvama i našoj ljubavi očisti ga da može uživati svjetlo vječno.“