Središnje misno slavlje predvodio je mons. Ivan Miklenić, kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog. Uz njega je bilo više od deset dijecezanskih i redovničkih svećenika, osim onih koji su ispovijedali vjernike. Među njima su bili kanonik mons. Stjepan Bradica, o. Domagoj Augustin Polanščak, OP, vlč. Vjekoslav Pavlović, preč. mr. Mijo Matošević, braća svećenici vlč. Ivan i Josip Vragović, vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Željko Nestić, trajni đakon Željko Kovačević, bogoslov Mislav Matijašić, OP, te domaći župnik preč. Zvonko Vuković koji je pozdravio mons. Miklenića, sve svećenike, redovnice i vjernike.

U uvodnim mislima voditelj slavlja je spomenuo kako Mala Terezija svjedoči svoju ljubav prema Isusu. Ljubeći Isusa ona mu uzvraća ljubav, misleći na spasenje drugih, na spasenje svih ljudi. Isto tako, da nas ona svojim primjerom poziva da obnovimo ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, prema svakome čovjeku. Tu ljubav možemo obnoviti kada mislimo na druge i kada molimo za njih, te želimo da se i oni spase.

Nakon misnih čitanja koja su pročitali: bogoslov Mislav Matijašić, Dora Nestić, te trajni đakon Željko Kovačević, mons. Miklenić je protumačio Riječ Božju, te prikazao Terezijino zvanje i poslanje, aktualizirajući njezin život molitve u današnje prilike Crkve i svijeta. „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Mt 11,25), bila je misao vodilja homilije u kojoj je spomenuo značenje tih izgovorenih riječi. Naime, Isus je te riječi izgovorio u kontekstu prijekora gradovima u kojima je činio čudesa, a stanovnici se nisu obratili. Oni su se držali mudrijim od Isusa; bili su puni sebe i svoje bahatosti, te proigrali Božju milost.

„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje…“, te riječi također su Isusova pohvala Bogu Ocu u kojoj Isus naglašava da je Otac jedini Gospodar neba i zemlje. Isus otkriva apsolutnu vlast Boga Oca, svjedoči da su takvome Svemogućem Bogu najvažniji maleni. Otac ne pokazuje svoju moć onim mudrima i umnima, koji misle da sve znaju, već malenima, nemoćnima, često prezrenima, slabima, koji su svjesni svoje ograničenosti.

Govoreći o povijesnom dvostrukom pogledu na Crkvu; Crkvu kao sliku piramide i Crkvu kao sliku koncentričnih krugova, rekao je između ostalog i to da je hijerarhijski pogled na Crkvu kao piramida, dok je kod koncentrične slike Crkve, Krist središte, a oko njega su članovi Crkve. Najbliži su Kristu oni koji su mu slični po vjeri, nadi i ljubavi.

Sv. Mala Terezija ušla je u krug najbližih Isusovih prijatelja. Pronašla je svoje zvanje u Crkvi, nadahnjujući se na Poslanici sv. Pavla apostola Korinćanima (usp. 1 Kor 12. i 13.), gdje je spoznala da je pozvana biti ljubav u Crkvi. „Bila je među onim malenima kojima se Bog objavljuje. Otvorila je svoje srce i život Bogu. Odlučila je svoj život pretvoriti u ljubav prema Isusu. Današnja svetkovina sv. Male Terezije potiče nas da procijenimo gdje smo mi; među mudrima i umnima koji sve znaju i nikoga ne trebaju ili malenima? Jesmo li bliži Isusu? Kamo ćemo se svrstati, ovisi o našoj slobodnoj volji“, ustvrdio je propovjednik.

Onda je spomenuo da je živjela samo 24 godine, a učinila je svoj život tako velikim i važnim. Posebno je značajna po svome „Malom putu“ i po svome gorljivom apostolskom duhu kojim je željela sve privesti Kristu i naviještati Riječ Božju po cijelom svijetu.

Na kraju homilije mons. Miklenić je poručio: „Molimo danas stoga Gospodina da nas po njezinom zagovoru očisti od svega što nas priječi da budemo maleni. Molimo Gospodina da nam udijeli milost da nam skrb za spasenje svih ljudi postane najvažnija zadaća, jer to je jamstvo da ćemo biti u krugu njegovih najbližih, ne samo ovdje na zemlji, već i u nebu“.

Misno slavlje završilo je tradicionalnim blagoslovom i podjelom ruža, simbolom Terezijine ljubavi prema njezinim štovateljima, kojima je obećala da će s neba sipati kišu milosnih ruža i svima činiti dobro. Nakon svečanog blagoslova i pjesme Gospi: „Kraljici svete Krunice“, slavlje i izmjena iskustava nastavilo se u govornici karmelićanki.

U popodnevnim satima misno slavlje u čast Svetice iz Lisieuxa, a kojemu su prethodili krunica i Večernja Časoslova, predvodio je vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu, dok su dva svećenika ispovijedali hodočasnike. Uz vlč. Hačka bili su ministranti čitači: Ivona Kubalo, Luka i Lea Balaško, te Jakov i Marija Jurilj.

Na početku misnog slavlja predvoditelj je napomenuo da je Mala Terezija razlog toga okupljanja. Ona koja je živjela ljubav i posve se predala Bogu za bližnjega i za spas duša i nama je uzor na tom putu.

„Danas, kada slavimo sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, ne možemo govoriti o drugome već o ljubavi. Čuli smo u prvome i drugome čitanju, pa onda i u Evanđelju, kako se govori o istinskoj i pravoj ljubavi. Ali uz ljubav, čuli smo još nešto, a to je, da uz ljubav ide trpljenje. To ide zajedno. Ljubav se postiže trpljenjem i žrtvom, trebamo se pročistiti kao kroz rešeto, da bi ostala čista i bistra ljubav. Takvu ljubav živjela je sv. Mala Terezija“, rekao je vlč. Hačko u homiliji.

Napomenuo je kako su njezini roditelji Ljudevit i Zelija Martin, koji su također proglašeni svetima, imali odlučujuću ulogu za njezin duhovni rast i za njezinu svetost. Rodili su veliku sveticu koju nazivamo malenom. Malenom po onomu što je poučavala, što je željela biti maleni cvijet u Isusovom vrtu i kročiti malenošću kroz život. Taj malen i jednostavan put se nalazi u svakodnevnim sitnicama i događajima koje je proživljavala punim srcem, misao je voditelja slavlja.

U nastavku homilije rekao je i to da je Terezijina kuća bila kuća molitve, a molitva je izvor ljubavi i ona otvara put Duhu Svetome da u nama djeluje. Naglasio je da je Terezija kao najmlađa postala najveća i da ju je Crkva po sv. Ivanu Pavlu II. proglasila naučiteljicom. Njezina nauka bila je ljubav, te življenje i naviještanje Evanđelja u svakidašnjici. Bila je velika u strpljivosti, patnji i ljubavi prema Bogu i čovjeku. Sve je dala Bogu i ništa nije zadržala za sebe.

„Kako danas nasljedovati sv. Malu Tereziju?“, upitao je propovjednik i predložio „da ljubimo poput nje, da živimo ljubav s predanjem i s povjerenjem u Boga i u čovjeka; da molimo i da iskazujemo milosrđe drugima jer toliko ima duša koje lutaju i tragaju za Bogom, a da to i ne znaju“.

„Zato smo mi tu; da primjerom svoga života donesemo Boga drugima. Malene stvari svakodnevno čine nas svetima ako ih vjerno i s ljubavlju činimo. Sv. Mala Terezija vjerovala je da se svaka duša može obratiti, pa i okorjeli zločinac, ako se za njega moli, da će se smekšati kameno srce i da će Bog u njemu djelovati. Živjeti nebo na zemlji moguće je samo s ljubavlju“, zaključio je propovjednik.

Vjernici su pjesmom i molitvom, kao i primanjem škapulara i pristupanjem sakramentu pomirenja, preporučili sebe i svoje nakane maloj Svetici, te, s ružom u rukama, nastavili put vjere i ljubavi u duhu sv. Male Terezije.