Tijekom cijelog dana brojni su štovatelji kotorske blaženice, iz bližih i daljih krajeva, pravoslavci i katolici, hodočastili u crkvu Sv. Marije od Rijeke (Koleđate) kako bi iskazali svoje štovanje njezinom neraspadnutom tijelu i zatražili zagovor i milosti.

Na blagdan su slavljene tri mise. Jutarnju je slavio župnik Dobrote i župni upravitelj Kotora don Ante Dragobratović. Drugu jutarnju euharistiju slavio je također don Ante, uz koncelebraciju nekoliko biskupijskih svećenika, a propovijedao je don Krešo Puljić, župnik Župe sv. Tome apostola u Mostaru i profesor na Teološko-katehetskom Institutu u Mostaru. Govoreći o svecima i njihovoj važnosti u životu Crkve, don Krešo ih je usporedio s vitrajima na kojima su prikazani po brojnim crkvama te rekao kako su „sveci ljudi koji propuštaju svjetlo“, podsjetivši da je to svjetlo sam Krist Gospodin koji i svoje učenike poziva da budu ‘svjetlo svijeta’: „Bl. Ozana je prvo svjetlo, prva blaženica u hrvatskome narodu koja je propuštala to svjetlo i njezini su suvremenici počeli to svjetlo primjećivati“. Spomenuvši kako je njezino rođenje blisko vremenu Kolumbova otkrića Novog svijeta, don Krešo je istaknuo kako istinski novi svijet nastaje svaki put kada se rodi jedan svetac.

Uz brojne hodočasnike i domaće vjernike, u misnom slavlju su sudjelovale i dominikanke iz Korčule te milosrdnice iz Dubrovnika.

Središnje večernje misno slavlje predvodio je kotorski biskup Ivan Štironja, a u koncelebraciji su bili umirovljeni biskup Ilija Janjić, don Krešo Puljić i biskupijski svećenici. Na početku misnog slavlja biskup Štironja pozdravio je vjernike, posebice iskazavši dobrodošlicu hodočasnicima koji su za ovu prigodu došli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U homiliji biskup Štironja istaknuo je kako se nakon pandemije zamjetno osjeti povratak života i turizma u grad koji od te djelatnosti živi, te kako se sve više može susresti ljude, koji se obilazeći drevni grad, dive njegovim crkvama, palačama, znamenitostima i bogatoj povijesnoj baštini. Kao što svaki grad i svaka znamenitost pričaju svoje priče, biskup je podsjetio da se ne smije zaboraviti da su uza sve materijalno stvaralaštvo, ipak najvažniji ljudi koji su kruna Božjeg stvaranja, te je bl. Ozana od osobita značenja kao remek djelo koje je Bog darovao ovom gradu. Njezina nas svetost, način života i prisutnost trebaju potaknuti na divljenje Bogu koji je stvoritelj svega i približiti Isusu kojeg je ona cijelog života svjedočila, rekao je.

Govoreći o načinu njezina života, biskup je naglasio kako je danas on teško shvatljiv: „Danas je to teško shvatljivo, svoj život darovati Isusu. Pogotovu je teško shvatiti taj stil redovništva, cijeli život provesti u maloj zatvorenoj prostoriji. No, Ozana je dobro znala da je potrebno zatvaranje pred prolaznim svijetom da bi se otkrio onaj vječni, neprolazni svijet. Zato je uranjala u kontemplativne dubine kako bi otkrila beskrajnu veličinu susreta s Bogom. (…) Bl. Ozana je shvatila veličinu, ljepotu i snagu Gozbe Jaganjčeve te je iz dana u dan rasla u poniznosti i jednostavnosti vježbajući se u zahvalnosti i ljubavi prema Isusu, utjelovljenom Bogu, Spasitelju i Otkupitelju“, rekao je biskup.

Tumačeći evanđeosku prispodobu o mudrim i ludim djevicama (Mt 25,1-13), mons. Štironja poručio je kako je važno uočiti dvije poruke koje ovaj odlomak daje. Prva je kako postoje stvari koje ne mogu raditi u posljednjem trenutku: „Vrijeme nam je darovano od rođenja do smrti. I nije dobro odlagati spasenje i čekati neko svoje posebno vrijeme kada ćemo započeti prakticirati svoju kršćansku vjeru. Minute i dani se odbrojavaju, a Isus upozorava da ne znamo ni dana ni časa kada će doći trenutak odlaska s ovoga svijeta (usp. Mt 25,13). Život koji živimo nije neki probni život, vrijeme koje nam je darovano nije neko probno vrijeme. Istina, bit će nam darovan potpuno novi život, ali to će biti nastavak na ovaj već darovani život“.

Druga je važna poruka da postoje stvari u životu koje se ne mogu posuditi: „Neozbiljne i neodgovorne djevice tražile su ulje na posudbu. No, zaručnik je tu i vrata se odmah zatvaraju. Susret s Kristom Gospodinom je cilj svakoga kršćanina. Odnos s Kristom ne može se posuditi, traži se osobno zalaganje. Poštenje se ne može posuditi, ili si pošten ili nisi. Dobra djela se ne mogu posuditi. Vjera se, isto tako ne može posuditi, kao ni nada, ni ljubav ni ijedna druga krepost“.

Homiliju je mons. Štironja zaključio poticajem na nasljedovanje primjera bl. Ozane u življenju i svjedočenju vjere, u sigurnom hodu putem spasenja na kojem je bl. Ozana putokaz, te ohrabrenjem vjernicima da se ne boje javno ispovjediti svoju vjersku i nacionalnu pripadnost.

Na kraju misnog slavlja biskup je zahvalio svima koji su sudjelovali u proslavi blagdana, od okupljenog vjernog puka i hodočasnika, redovnica, svećenika, ministranata do pjevača, dirigenata i orguljaša, i pohvalio sve koji su darovali svoje vrijeme i svoje talente kako bi proslava prošla na svečan i dostojanstven način.

Misa je završila pjevanjem himna i antifone „Ti, Ozano slavo Crne Gore“ te molitvom pred blaženičinim moćima koje u ovoj crkvi počivaju na bočnom oltaru još od 19. stoljeća, kada su zbog razaračke politike Napoleonovih trupa prenesene iz crkve Sv. Pavla u kojoj se nalazila njezina pokornička ćelija.

Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava: prvog dana trodnevnice euharistiju je slavio i propovijedao biskup Štironja, dok je drugog i trećeg dana propovijedao don Krešo Puljić. Župni zbor kotorske katedrale uz orguljsku pratnju s. Dragice Kuštre animirao je liturgijsko pjevanje za vrijeme trodnevlja i na sam blagdan, a na uočnici je misno slavlje animirao Dječji zbor kotorske katedrale.