Organizatori skupa su, uz Staroslavenski institut, Krčka biskupija, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo pri Staroslavenskom institutu, te Slovanský ústav Akademie věd ČR iz Praga, a odvija se pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Financijski su ga podržali Ministarstva znanosti i obrazovanja, Primorsko-goranska županija, Grad Krk, Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo te Katolički bogoslovni fakultet.

Kao i skupovi u prigodi prijašnjih visokih obljetnica i ovaj je okupio vodeće hrvatske i svjetske istraživače hrvatskoglagoljske i ukupne ćirilometodske baštine, njih više od 70, a cilj mu je promišljati nasljeđe glagoljaštva, njegov prijenos u prošlosti i sadašnjosti te načine očuvanja u budućnosti.

U programu otvaranja sudjelovali su izaslanica Hrvatskog sabora Zdravka Bušić, krčki biskup Ivica Petanjak, gradonačelnik Krka Dario Vasilić, ravnateljica Staroslavenskog instituta Vida Vukoja i predsjednik organizatorskog odbora dr. Kristijan Kuhar.

Program je započeo napjevom Sva krasna jesi koji su izvele pjevačice iz Vrbnika.

U ime organizatora, nazočnima se obratio dr. Kristijan Kuhar. Istaknuo je kako se obilježavanje obljetnica ovih za hrvatski i europski identitet važnih ustanova već tradicionalno, 4. put, održava u Krku, mjestu gdje je krčki biskup sluga Božji Antun Mahnić osnovao Staroslavensku akademiju. Zahvalio je svim organizatorima, pokrovitelju Hrvatskom saboru i svima koji su financijski pomogli da se ovaj skup upriliči te svim znanstvenicima koji su se odazvali pozivu na sudjelovanje.

O značenju otoka Krka kao kolijevke hrvatskog glagoljaštva okupljenima je u pozdravnom obraćanju govorila i ravnateljica Staroslavenskog instituta dr. sc. Vida Vukoja. Napomenula je kako je otok Krk zavičaj opata Držihe, Vida Omišljanina, Blaža Baromića, Dragutina Parčića, Vjekoslava Štefanića i tolikih drugih velikana koji su stvarali dugu i bogatu povijest hrvatskog glagoljaštva. Zahvalila je svima koji pomogli organizaciju i odvijanje skupa. Rekla je kako je to prilika za proširivanje znanja o prošlosti kako bi mogli odgovoriti na zahtjeve sadašnjosti i izazove budućnosti.

Hrvatska glagoljska povijest jedna je od najistaknutijih učiteljica ovom našem vremenu. Podsjeća na važnost kulture riječi i na potrebu da i širu srednjoeuropsku zajednicu obogatimo svojim autentičnim kulturnim identitetom.

Gradonačelnik Krka Dario Vasilić, prof. izrazio je radosti što se ovakav skup četvrti put odvija baš u Krku. Istaknuo je kako se među Krčanima posebno njeguje ljubav i ponos na baštinu glagoljice i biskupa Antuna Mahnića. Svim znanstvenicima zaželio je plodonosno i radosno sudjelovanje na ovom značajnom događanju.

Biskup Petanjak predstavio je lik biskupa Antuna Mahnića kao značajnog branitelja i promicatelja staroslavenskog jezika i glagoljice. Predlaganje od strane bečkog dvora jednog slovenskog svećenika, zauzetog intelektualca, publicistu i profesora jasnih kršćanskih stavova, za biskupa jedne male hrvatske otočne biskupije kao i darivanje Mahniću glagoljskog misala od strane delegacije krčkih svećenika prigodom njegova biskupskog ređenja još su uvijek intrigantni događaji koji izazivaju podijeljena mišljenja, ali i potiču na daljnje promišljanje i istraživanje, objasnio je mons. Petanjak. Istaknuo je kako je pak neprijeporno da se „biskup Mahnić uistinu zdušno dao na učenje staroslavenskog i glagoljice. Učio je sam, a tri puta tjedno je odlazio fra Augustinu Bajčiću u samostan trećoredaca glagoljaša da pod njegovim vodstvom uči glagoljicu i staroslavenski, a ubrzo zatim je počeo i misu slaviti na staroslavenskom jeziku”. Nije prošlo dugo pa je biskup Mahnić već 1899. godine nabavio i tiskaru koju je nazvao „Kurykta“.

„Mahnić je bio svjestan važnosti jezika za opstojnost jednog naroda koji se neprestano nalazi na vjetrometini različitih svjetskih sila. S tim ciljem 1902. u Krku osniva Staroslavensku akademiju /Academia Palaeoslavica Veglensis), sa zadatkom da proučava i vodi brigu za staroslavenski liturgijski jezik, za glagoljaško crkveno pjevanje i za stručnu i znanstvenu izobrazbu mladog svećeništva.

Iz Mahnićeve su tiskare ubrzo počeli izlaziti raznovrsni listovi kao Pučki prijatelj – list za gospodarsko-socijalni preporod naših seljaka, Sanctissima Euharistia, list za hrvatske i slovenske svećenike, koji kasnije preimenuje u Svećenička zajednica te postaje glasilo Udruge Svećeničke zajednice, zatim Hrvatska straža koja se bavi filozofsko-kulturnim pitanjima, list za đačku mladež Luč. Nakon osnutka Staroslavenske akademije počinje proučavanje i izdavanje neizdanih hrvatskih biblijskih tekstova, koji su trebali poslužiti kao osnovno gradivo novim izdanjima liturgijskih knjiga, u prvom redu brevijara, jer je Misal izdan 1893.

„Bez ikakvog pretjerivanja može se tvrditi da se biskupu Antunu Mahniću glagoljica i staroslavenska baština uvukla duboko pod kožu i da je bio njezin vatreni zagovornik i branitelj sve do smrti.“ Biskup Petanjak potkrijepio je to svjedočanstvom fra Ignacija Radića, Mahnićeva biografa koji piše: „Kad su se hrvatski biskupi godine 1906. na poziv Svete Stolice sastali u Rimu da vijećaju o glagoljici, biskup Mahnić poput svetog Ćirila i Metoda toliko se zauzeo za glagoljicu, da su prisutni rimski kurijalci ostali naprosto osupnuti”, rekao je mons. Petanjak.

Biskup je istaknuo i tekst biskupa Mahnića koji je napisao u vrijeme zatočeništva u Italiji, a koji je objavljen u katoličkom dnevniku „Narodnoj politici“. Mahnić navodi stalne napore talijanske vlasti da zatre glagoljicu te svoj razgovor sa Svetim Ocem kojem je „stvar razložio u pravom svjetlu, on moj postupak odobri, pohvalivši moju odvažnost, te mi priznade, da drugačije nijesam mogao i nijesam kao biskup smio postupiti. Od tog časa ima glagolica mir”.

Biskup Mahnić, istaknuo je mons. Petanjak, tim je djelovanjem htio „formirati svoje svećeništvo i podići svijest svojih vjernika, osobito mladih, da od tradicionalnih katolika prerastu u svjesne ljude i vjernike koji će se moći nositi s izazovima svoga vremena”.

Na kraju se nazočnima obratila izaslanica Hrvatskog sabora Zdravka Bušić. Čestitala je odgovornima na organizaciji skupa kao i visoke obljetnice važnim institucijama. „Glagoljica je hrvatsko pismo utkano u temelj, društvene, crkvene i kulturne povijesti. Ona je jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnog identiteta i višestoljetne kulture“. Približila je nastanak glagoljice i njezine prve spomenike te istaknula kako je glagoljaštvo imalo izrazitu prosvjetiteljsku ulogu, ulogu njegovanja i čuvanja hrvatskog identiteta u stoljećima kad smo bili izloženi brojnim ugrozama“.

U daljnjem obraćanju pojasnila je kako se nakon 12. st. glagoljicom služe samo Hrvati koji su stvorili novi tip tzv. uglatu glagoljicu, koja se zatim često koristi u pravnim zapisima kao što je to najstariji zakonski tekst na hrvatskom jeziku i jedan od najstarijih europskih pravnih dokumenata Vinodolski zakon. Hrvatski sabor je 2019. godine proglasio 22. veljače, dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora, Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Na dan 23. listopada o.g. obilježava se 175 godina od uvođenja hrvatskog kao službenog jezika u javne službe i javnu uporabu, što će Hrvatski sabor dostojno obilježiti. „Pozvani smo učiniti sve za zaštitu hrvatskoga jezika, očuvanje hrvatskog kulturnog identiteta i nematerijalne hrvatske kulturne baštine. U tome je vrijednost i ovog znanstvenog skupa“, zaključila je Bušić.

Znanstveni skup bit će zaključen u subotu, 22. listopada.