Radi mjera sprječavanja širenja bolesti COVID-19, ove godine slavlje je bilo u zajedništvu znatno manjeg broja ljudi okupljenog u svetištu, a i tradicionalna procesija s relikvijom Krvi Kristove je izostala. Relikvija je bila čitavo vrijeme izložena na štovanje u Zavjetnoj kapeli, dok su samo bogoslovi, đakoni i svećenici išli u procesiji od dvorca Batthyany do Zavjetne kapele.

Kao i svake godine na misi je sudjelovalo više zastupnika Hrvatskog sabora te predstavnici županijskih i gradskih vlasti.

Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner u pozdravnoj riječi rekao je kako je svetište Predragocjene Krvi Kristove mjesto ne samo molitve i vjere već i najčvršće veze između dvije institucije: Crkve i Hrvatskog sabora. Podsjetio je na razlog zavjeta te kako je i kada došlo do izgradnje Zavjetne kapele u Ludbregu, pronalazeći sličnosti tadašnje pošasti kuge koja je harala, s današnjom pandemijom izazvane koronavirusom. Poručio je kako je jasno da živimo u kriznim vremenima i trebamo biti svjesni da će globalna kriza potrajati, ako ne u zdravstvenom, onda sigurno u gospodarskom smislu te nas upravo to treba poticati na solidarnost, posebno s onim najpotrebitijima. Podsjetio je Reiner i na svoju poruku u Ludbregu prije dvije godine kada je rekao da želje i molitve s ovog svetog mjesta upućuje za „zajednički angažman Hrvatskog sabora i Crkve na obnovi toliko potrebnog zajedništva hrvatskih građana, posebno kroz obnovu duha ljubavi, suosjećanja i konkretnim djelima iskazane solidarnosti sa svima, a osobito onim najpotrebitijim u hrvatskom društvu. U dubokoj i iskrenoj vjeri da imamo snage za prevladavanje svih objektivnih teškoća s kojima se suočavamo, vlastitih dvojbi, strahova, sumnji, slabosti i razlika, čuvao nas sve dragi Bog i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku“, zaključio je potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner.

Biskup domaćin, mons. Bože Radoš je pak u pozdravnoj riječi okupljene podsjetio kako se nalaze u svetištu koje već više od šest stoljeća priča o čudu Krvi Kristove, a zemaljske putnike „poziva da osjetimo toplinu Krvi Kristove, da sami postanemo dio Kristovoga krvotoka.“ Uz dobrodošlicu svima, biskup Radoš je istaknuo kako ga raduje što je prvi posjet mons. Lingue Varaždinskoj biskupiji upravo na dan proslave „Svete nedjelje“, kako je rekao „na, za ovu biskupiju, najljepši dan“.

Osim visokim državnim dužnosnicima, prisutnim saborskim zastupnicima, ministrima te predstavnicima lokalnih vlasti, poseban pozdrav je biskup Radoš uputio hodočasnicima rekavši kako vjeruje da ih u ovo svetište nosi želja zahvaliti Bogu za dobročinstva, kao i topla molitva za potrebe njih i njihovih najdražih.

„Neka vam Gospodin prikloni uho svoje, primi zahvale i usliši molitve. Vjerujem da su mnogi željeli danas biti dionici ovog slavlja kao hodočasnici, ali zbog mjera opreza ostali su kod svojih kuća. Neki uzimaju udio u ovom zajedništvu posredstvom malih ekrana. Mislimo na sve vas, posebno na vas stare i bolesne. Za vas i s vama ćemo moliti. Ovo svetište vas čeka i vjeruje, kad skinemo verige pandemije, da će vaši koraci naći put do ovoga svetišta. Ako ne prije, onda do godine za “Svetu nedjelju”“ poručio je, između ostalog, u svom obraćanju prije početka misnog slavlja varaždinski biskup Bože Radoš.

Predslavitelj euharistijskog slavlja, nadbiskup Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, izrazio je u svojoj homiliji najprije radost te rekao kako je počašćen što u ovoj zajednici slavi svetkovinu „Svete nedjelje“ u spomen na veliko čudo koje se dogodilo prije više od 600 godina. Prisjetivši se kako se Sveta Stolica odmah zanimala za taj fenomen, a komisija koja je istraživala taj događaj i s time povezana ozdravljenja se izjasnila pozitivno o čudu, mons. Linga je poručio kako, kao predstavnik Svetoga Oca, ima zadatak „nastaviti i po mogućnosti ojačati tu čvrstu vezu između Svete Stolice i Crkve ove zemlje, kako bi zadržala svoje duboke katoličke korijene i da dalje raste bujno stablo vjere“. Dodao je kako danas „na ovom tako znakovitom mjestu, računajući i na vaše molitve, želim svečano obećati da ću uložiti svu svoju energiju kako bih cijelim svojim bićem, umom i srcem, radio na tome da jedinstvo i povjerenje između Crkve u Hrvatskoj i Petrova nasljednika sve više poraste.“

Nadalje, mons. Lingua je s okupljenima podijelio svoja promišljanja o velikom otajstvu katoličke vjere, pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu po njegovim, i rukama svakog svećenika u svakoj svetoj misi, pa i onda kada riječi molitve možda izgovori rastreseno. Rekao je kako razumije svećenika koji je te davne 1411. godine u Ludbregu posumnjao te da bi i sam želio da se to čudo i njemu dogodi, da i on svojim očima vidi, da osjetilom okusi, da dodirom svojih ruku doživi tu promjenu. I premda se to čudo njemu nije dogodilo, obnovio je svoju vjeru s nevjernim Tomom izgovarajući riječi molitve na koje je pozvao i sve okupljene da izreknu zajedno: „Umnoži, Gospodine, moju vjeru!“; „Ojačaj, Gospodine, moju vjeru!“; „Očuvaj, Gospodine, moju vjeru!“

Nadalje, kroz nekoliko primjera, mons. Lingua je nastojao objasniti što se događa u pretvorbi. Pojasnio je, između ostalog, kako se svaki čovjek odrastanjem mijenja, ali zadržava svoj identitet, svoju vlastitost. I premda se izgled, tijelo čovjeka mijenja, u biti je to uvijek isti čovjek. Dok se u euharistiji događa upravo suprotno: „oblik, okus, boja, težina, miris ostaju nepromijenjeni, ali se mijenja supstancija, to jest bit tvari. Eto, to je što mi vjerujemo“, pojasnio je mons. Lingua.

Na kraju je upitao i čemu bi koristilo vjerovati u čudo kada ne bismo shvatili njegovo značenje? „Kada slavimo euharistiju, obnavljamo istu žrtvu s Kalvarije. U toj žrtvi i iz te žrtve mi crpimo milost i jakost u ostvarivanju našeg kršćanskog života. Euharistija donosi snagu i blagoslov u naš svakodnevni život, u naše obitelji. Zato nastojmo crpsti snagu iz tog Božanskog izvora. Primajmo Isusa u Euharistiji čista srca i živom vjerom, da nas On trajno preobražava i učvrsti u svojoj istini i ljubavi. Da, upravo po Euharistiji Isus ulazi u naše živote i u naše obitelji. Ne dopustimo da zbog naših međusobnih podjela i razmirica njegova žrtva ostane za nas uzaludna. Nemojmo odavde otići bez čvrste odluke da ćemo sve učiniti za mir i pomirenje u našim obiteljima, među našim najbližima, u našoj okolini, kao i u cjelokupnom društvu“, zaključio je svoju homiliju na proslavi ludbreške „Svete nedjelje“ apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

Liturgijsko pjevanje na misi predvodio je domaći župni zbor pod ravnanjem Ivona Fabijanca. Slavlje je zaključeno zahvalnim himnom ‘Tebe Boga hvalimo’ i hrvatskom himnom ‘Lijepa naša’

Do kraja dana, hodočasnici su mogli obići oltar gdje je u posebnoj niši bila izložena relikvija Presvete Krvi te su mogli izvršiti svoje zavjete uz pridržavanje predloženih mjera za sprječavanje širenja zaraze korona virusom.