Lukoranci su se od početka sukoba u Ukrajini pokazali veoma solidarnima prikupljajući novčana sredstva i drugu potrebnu materijalnu pomoć za one koji su unesrećeni ratom, a u ovoj prigodi molitveno su se solidarizirali za svim žrtvama. Liturgiju je predvodio otac Marek Durlak, suradnik u tajništvu Dikasterija za istočne Crkve, a koncelebrirali su lukoranski župnik don Marko Dokoza i svećenici otac Michal iz Prešovske arhiepiskopije i otac Robert iz Košićke eparhije uz sudjelovanje đakona i podđakona te brojnog vjernoga naroda. Liturgijsko pjevanje grkokatoličkih i glagoljaških napjeva predvodio je đakon Križevačke eparhije otac Livio Marjan.

Prema rasporedu bizantsko-slavenskog liturgijskog kalendara čitao se izabrani ulomak iz Matejeva evanđelja koji govori u umnažanju kruha. Otac Marek rekao je na početku homilije da se u ovom ulomku ističe čudo umnažanja kruha, ali Isus čini još jednu čudo – liječi bolesne i dodao: „Ova čuda ne događaju se bez razloga, utemeljena su na vjeri onih koji su napustili sigurnost svojih domova i gradova da bi u pustinji susreli Isusa. Sv. Jeronim, koji je rođen u ovim vašim krajevima, kaže da je ovaj izlazak brojnih ljudi u pustinju dokaz njihove vjere. Zato Isus izlazi njima u susret u njihovim potrebama kao što milosrdni otac izlazi u susret izgubljenom sinu u prispodobi iz Lukinog evanđelja“. U nastavku homilije istaknuo je da bi bilo pogrešno tražiti čuda kako bi se rodila vjera. „Potrebno je poput ljudi iz Isusova vremena napustiti svoje sigurnosti i s vjerom tražiti susret s Bogom koji je uvijek otvoren za susret s čovjekom“, zaključio je otac Durlak.

Na kraju liturgijskog slavlja, župnik Dokoza zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga slavlja, a osobito predvoditelju koji je jednostavnošću svojih riječi dotaknuo mnoga srca.