Naime, 24. travnja 1636. u Užgorodskom zamku, 63 svećenika dijelom biskupijska dijelom redovnici, potpisali su dokument kojim su svoje župne zajednice uveli u puno zajedništvo Katoličke Crkve. Do 1721. godine sve grko-istočne župe Zakarpatske oblasti prihvatile su katoličko zajedništvo, a 1771. godine Rimska Apostolska Stolica reorganizacijom crkvene uprave obnovila je Mukačevsku eparhiju i podložila ju izravno nadbiskupu primasu u Esztergomu, kao što je to kasnije 1777. godine učinila i kod osnutka Križevačke eparhije.

Iz Užgorodske unije i Mukačevske eparhije kao Crkve-majke izravno je do danas nastalo čak 12 dijeceza u Srednjoj Europi i Sjevernoj Americi, a kod još dvije razlog njihova osnutka bio je upravo veći broj vjernika – potomaka ovog sjedinjenja. Tako na nekadašnjem području Križevačke eparhije ima 25 župa s vjernicima potomcima Užgorodske unije (sedam u Križevačkoj eparhiji, a 18 u grkokatoličkoj eparhiji Sv. Nikole u Vojvodini).

Župe koje baštine bogoslužne norme, liturgijsku tradiciju, crkvene napjeve i običaje kao i Mukačevska matična im eparhija, u današnjim okvirima Križevačke eparhije grupirane su uglavnom u Srijemskom dekanatu i jedna su od tri podjednako časne liturgijske tradicije koje se njeguju u Križevačkoj eparhiji.

Upravo na tom tragu, križevački je biskup, vladika Milan Stipić, 24. travnja skupa s drugim grkokatoličkim biskupima uputio svoju čestitku prigodom otvaranja jubilarne godine u Užhorodu, a u najstarijoj župi baštinici ove tradicije, u Petrovcima kod Vukovara, 25. travnja biskupski vikar za Slavoniju i Srijem, o. Vladimir Sedlak, slavio je euharistiju – zahvalnicu za duhovne plodove ove unije, gdje njezini potomci žive gorljivu Kristovu želju jedinstva duhovnog stada.