Koncelebriralo je više svećenika Banjolučke biskupije, a na misi su sudjelovale redovnice i članovi obitelji svećenika.

Na početku homilije biskup Majić je podsjetio da su vlč. Grgića tada usred bijela dana odveli pripadnici paravojne postrojbe „Beli orlovi“ u smjeru sela Laminci, nakon čega mu se gubi svaki trag. Istaknuo je da taj zločin, počinjen pred očima svjedoka, ostaje bolna rana ne samo za njegovu obitelj i subraću svećenike nego i za cijelu mjesnu Crkvu.

Povezujući tragediju vlč. Grgića s Kristovom mukom i smrću, biskup je podsjetio na evanđeoski izvještaj o Isusovu raspeću i tami koja je obavila zemlju na Kalvariji. Naglasio je kako kršćani ni pred licem smrti ne ostaju zarobljeni u tami jer svjetlo Uskrsa otkriva konačnu pobjedu života nad smrću.

„Ne okupljamo se danas samo kako bismo se prisjetili tragičnog događaja iz prošlosti, nego kako bismo u svjetlu Evanđelja promatrali život čovjeka koji je svoje svećeništvo živio vjerno, predano i nesebično“, rekao je mons. Majić, pozivajući okupljene da u svjedočanstvu pokojnog svećenika prepoznaju djelovanje Božje milosti.

Središnji dio propovijedi biskup Majić je posvetio riječima vlč. Grgića koje su, kako je istaknuo, ostale duboko urezane u sjećanje vjernika: „Kapetan zadnji napušta brod.“ Podsjetio je da su vlč. Grgića u ratnim okolnostima mnogi nagovarali da napusti župu i potraži sigurnost, no on je odlučio ostati uz povjereni narod.

„Te riječi nisu bile izraz želje za dokazivanjem hrabrosti, nego izraz duboke pastirske odgovornosti“, naglasio je propovjednik. Dodao je da je vlč. Grgić svojim životom posvjedočio ono što Krist govori o Dobrom Pastiru koji polaže život za svoje ovce, za razliku od najamnika koji napušta stado kada naiđe opasnost.

Govoreći o svećeničkom pozivu, biskup je istaknuo da pravi pastir ostaje uz svoj narod ne samo u trenutcima radosti i sigurnosti, nego i onda kada nastupe kušnje, neizvjesnost i strah. U tom je kontekstu život vlč. Ratka Grgića prikazao kao snažno svjedočanstvo vjernosti Kristu i Crkvi.

Biskup je tom prigodom progovorio i o još uvijek nerazriješenoj sudbini pokojnog svećenika. Podsjetio je da ni nakon 34 godine nisu pronađeni njegovi zemni ostaci, premda su tijekom proteklih godina poduzimane različite aktivnosti i istraživanja.

„Grob još tražimo, ali njegovo svjedočanstvo živimo“, poručio je biskup Majić, ističući da potraga za istinom i mjestom njegova počinka ostaje trajna obveza, ali da je jednako važno sačuvati uspomenu na vjeru, hrabrost i vjernost stradalog svećenika. Naglasio je da njegov primjer ne smije biti zatrpan zaboravom te da nastavlja nadahnjivati nove naraštaje vjernika.

Na kraju homilije biskup Majić je izrazio nadu da će svjedočanstvo vlč. Grgića i drugih stradalih svećenika Banjolučke biskupije donositi nove duhovne plodove. Molio je za nova svećenička i redovnička zvanja te za obnovu vjere i nade u mjesnoj Crkvi koja je tijekom ratnih stradanja podnijela velike žrtve.

Nakon misnog slavlja biskup je, zajedno sa svećenicima, redovnicama, članovima obitelji i okupljenim vjernicima, pred spomen-pločom postavljenom na župnoj kući iz koje nasilno odveden vlč. Grgić, izmolio opijelo za pokoj njegove duše, izvijestila je Banjolučka biskupija.