U Osijeku svečano proslavljeno Uzvišenje sv. Križa

U misnomu zajedništvu večernjeg pjevanog blagdanskog slavlja sudjelovali su, uz župljane, i vjernici osječkih dekanata, gostujući svećenici, župni zborovi i predstavnici GČ Retfala. „Ova, naša župa posvećena je i blagoslovljena, rekao bih i privilegirana time što se sabire i što slavi Boga, u svetom znaku Uzvišenja sv. Križa. U središtu župe, u srcu ove crkve je Kristov križ! Slaviti i častiti Sveti Kristov Križ velika je milost za svakoga vjernika, posebno za vas koji u sjeni Kristova Križa, okupljajući se ovdje u crkvi, rastete u vjeri, nadi i ljubavi“, kazao je vlč. dr. sc. Tomislav Ćurić, retfalački župni sin, rektor aljmaškog Svetišta Gospe od Utočišta i aljmaški župnik, predvodeći večernje blagdansko slavlje, koje su suslavili retfalački župnik Ivan Jurić, bizovački župnik Mato Matasović i župni vikar Vladimir Sabo. U slavljenju su sudjelovali udruženi Mješoviti i Zbor mladih uz ravnanje Ivana Bošnjaka te uz orguljsku pratnju Vjere Kurtović.

Vlč. Ćurić uvodno je u propovijedi razložio što je to crkveni god, zašto ga je važno dostojanstveno proslaviti i što znači slaviti i častiti Sveti Kristov Križ, kazavši: „Svaka župa ima svoga titulara – zaštitnika, svaka je župna zajednica posvećena i stavljena pod zaštitu svoga nebeskog zaštitnika… Slaviti crkveni god ovdje u župnoj crkvi znači slaviti Križ, slaviti Krista, proslaviti Boga… ima li za vjernike uzvišenijega poziva i dara? Križ je u središtu ove župne zajednice! A križ je ono što je svakom kršćaninu znak prepoznavanja, ono što sve nas ujedinjuje, što nas sve čini ispovjednicima istog Boga, Gospodina i Spasitelja… Kad god pogledamo na Križ nikada nemojmo zaboraviti: Krist je nepravedno osuđen da bismo mi bili oslobođeni; Krist je strašno mučen da bi svaka naša muka imala smisla; Krist je podnio neizdržive boli, da bi olakšao i otkupio svaku našu bol; Krist je razapet na križu da svojim raširenim probodenim rukama zagrli svakoga od nas; Krist je umro na križu da bismo mi ljudi, grješni i slabi, otkupljeni njegovom ljubavlju u nebu vječno živjeli… Zar nismo povlašteni, počašćeni, pozvani srcem punim duhovne radosti i pobožnosti slaviti Križ? Pred ovim Kristovim križem slavljene su tolike mise, podijeljeni sakramenti, upućivane tolike zahvale, molitve i vapaji. Upravo ovaj križ skriva u sebi mnoge naše životne situacije koje smo Kristu darivali i preporučivali i onda kada smo bili sretni i onda kada smo plakali.“

Propovjednik je približio kako velika istina vjere u Kristov križ je zapravo naše spasenje te poručio: „Kad god ulazite u ovu crkvu, kad god padnete na koljena pred Kristovim uzvišenim i svetim Križem, povjerujte i pohranite u svoje srce istinu: da vas Kristove raširene ruke žele zagrliti u svakoj vašoj potrebi i životnoj situaciji; da Kristova naklonjena glava i njegov pogled s križa gleda upravo na vas, na vaš život i na živote vaših najmilijih; da u Kristovim svetim ranama možete pronaći smisao svoje žrtve i svojega trpljenja; da u Kristovu probodenu srcu ima dovoljno mjesta za sve i da u njega možete staviti sve lijepe i sve teške životne trenutke.“ Naposljetku je vlč. Ćurić potaknuo i zamolio „da živimo s Kristom, jedni s drugima i jedni za druge u vjeri, nadi i ljubavi“, zaključujući homiliju: „Zahvaljujte Bogu što ste njegovi, što mu pripadate i što on prati i blagoslivlja vaše korake. Darujte mu u potpunosti svoje živote, molite se pred njegovim svetim križem, molite za svoje potrebe, potrebe svojih obitelji, potrebe naše župne zajednice i čitave Crkve. Nema životne situacije kroz koju ne možemo blagoslovljeno proći ako ju Bogu predamo i ako kroz život s njim koračamo. Kad smo Božji onda smo najsigurniji jer on svojih nikada ne zaboravlja. Zato vam želim i za vas molim da budete i ostanete Božji, budete uvijek u Kristovoj ljubavi, budete blagoslov i radost jedni drugima, uvijek u znaku svetog Kristova križa!“

Na kraju slavlja župnik Jurić je svima zahvalio za dioništvo u slavlju velikoga dana te istaknuo da su na prijepodnevnoj blagdanskoj misi crkvu ispunili učenici, nastavnici i ravnatelji retfalačkih osnovnih škola „Ivana Filipovića“ i Retfala, te je zahvalio Bogu zazivajući blagoslov na sve okupljene, njihove ukućane i bolesne koji nisu mogli doći na slavlje. Zajedništvo je zaključeno predslaviteljevim svečanim blagoslovom i pjevanjem „Rajska Djevo“.

Trodnevnica, od 11. do 13. rujna, započinjala je molitvom otajstava svete krunice, nastavljena slavljem večernje mise s pjevanjem triju zborova i klanjanjem pred Presvetim. Duhovnu obnovu vodio je i propovijedao fra Anto Barišić, ispovjednik u Franjevačkom samostanu Svetog Križa u Tvrđi. U razmatranjima na klanjanju i propovijedima fra Anto Barišić promišljao je: o važnosti sakramenta pomirenja – „dobro, valjano iskreno s kajanjem ispovijedanje grijeha kako bismo očistili srce od svega što udaljuje i nije od Boga“; o ozdravljujućoj snazi Božje riječi; znamenovanju znakom križa – „prekrižiti se u vlastitomu srcu, ne tek izvanjski“; o otvaranju vlastitog srca Božjoj riječi, kako u žarkomu slušanju i razmatranju, tako i u životnomu djelovanju; o susretu s Gospodinom u Božjoj riječi – putu prema Bogu.

U duhovoj obnovi su sudjelovali liturgijskim pjevanjem: Mješoviti župi zbor (uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović), Dječji zbor (uz ravnanje Marijane Matijević i orguljsku pratnju Marijane Nađ Perić) i Zbor mladih s orguljašicom Biljanom Grašić. Molitvenu pobožnost predvodile se župne skupine Živa krunica i Zajednica sv. Josipa.