Suslavili su biskup u miru Mile Bogović, preč. Josip Šimatović župnik na Udbini i udbinski dekan, don Jure Ladišić svećenik u miru, preč. Mišel Grgurić biskupijski kancelar i tajnik biskupa Križića, te domaćin mons. Tomislav Šporčić otočki župnik i dekan. U 9 sati služena je „mala maša“, misu je predvodio kancelar Krčke biskupije Zvonimir Seršić, dok je „velika maša“ počela procesijom u 10:20 sati kroz Gačanski park hrvatske memorije.

Predvodeći misno slavlje, biskup Križić u propovijedi je kazao kako slavimo dva mučenika Fabijana i Sebastijana, zaštitnike grada Otočca i Gacke doline. Prvi kršćani su mučeništvo doživljavali kao poseban Božji poziv, kao poseban dar Duha Svetoga koji jedini daje snagu za mučeništvo.

Kršćansko mučeništvo je posljedica dubokog iskustva Boga i čiste ljubavi prema Bogu. U tom mučeništvu nema ni grama mržnje, zlobe ili osvete prema bilo kome. Život mučenika se već u mučeništvu pretvara u vječni život. To nije ni ubojica niti sudac oni koji proizvode mučenike, nego je to Duh Sveti.

Bog čovjeku vjere daje izvanredne snage u teškim trenucima života. Tako da i ono nemoguće postane moguće. Možda i sami imamo takvih iskustava. Nekada se čudimo kako smo neke stvari, neke patnje, mogli podnijeti i izdržati. Da, sa svojim snagama i ne bi mogli ni danas ni jučer, ali s Božjom snagom se može, pa koliko god nešto izgledalo nemoguće. Nameće se pitanje koliko bi danas bilo vjernika koji bi bili spremni podnijeti žrtve ili poniženja za svoju vjeru. Nažalost ima previše vjernika koji će doduše reći da vjeruju, ali će u svakoj imalo delikatnoj situaciji lako zatajiti, zanijekati, skriti svoju vjeru. Kao da se stide što su vjernici, kao da se osjećaju manje vrijednim, poručuje biskup Križić. Koliko se neće nikada pomoliti ili barem prekrižiti prije jela, ako su u prisutnosti drugih, pa čak kada su ti isti vjernici.

Koliki neće stati u obranu istine, u obranu evanđeoskih vrijednosti, samo zato da se ne zamjere mentalitetu ovoga svijeta koji udara po tim vrijednostima i nudi neke svoje vrijednosti koje su protivne Isusovim.

Isus će u tom smislu jasno reći da tko njega zataji pred ljudima, ne može računati da će poslije ovoga života biti od Isusa prepoznat kao njegov. Danas se mnogi opredjeljuju za vjeru koja ništa ne košta, za nekog privatnog Boga koji od njih ništa ne traži, koji se sa osobom u svemu slaže, koji sve odobrava. Ovo nije vjera, to je idotarija. Za mnoge Bog nije netko, nego nešto. Često se i od vjernika čuje: „Ja vjerujem da nešto postoji!“ Ovakva vjera je vjera koja još uvijek Boga nije ozbiljno susrela. Nema prave vjere bez dubokog osobnog susreta s Bogom, bez jačeg iskustva Boga, Boga koji se osjeća u dubini srca. Zato nam je svima važno provjeravati svoju vjeru . I nas Isus pita kao jednom svoje učenika : „ A što vi kažete tko sam ja ?“Svi mi koliko god bili vjernici moramo trebamo zastati pred ovim Isusovim pitanjem, i dati svjestan odgovor. Ne odgovor koji smo naučili iz katekizma, nego odgovor koji proizlazi iz našeg života, iz našeg iskustva Boga. Do tog iskustva smo dolazili molitvom, sakramentalnim životom i zauzetom ljubavlju. To je bio put svetih Fabijana i Sebastijana. U Bogu su našli snagu za vjernost do mučeništva koje su u miru podnijeli i preko njega ušli u novi život gdje patnje i boli više nema. Neka svojim zagovorom trajno prate sve ljude ovoga grada i cijele Gacke doline – zaključio je biskup Križić.