U Parizu predstavljena knjiga o Frankopanima

Pariz, (IKA) – U velikoj dvorani franjevačkog samostana u Parizu u utorak 28. siječnja u organizaciji Udruge bivših studenata hrvatskih sveučilišta AMCA, koja je ujedno i izdavač, predstavljena je nova knjiga Luca Oreškovića “Les Frangipani. Un exemple de la reputation des lignages au 17. siecle en Europe” (Frankopani. Jedan primjer ugleda obiteljskih loza u 17. stoljeću u Europi).
To je već druga objavljena knjiga mladoga francuskog povjesničara Luca Oreškovića o temama hrvatske povijesti usko vezanih uz francusku povijest. Prva njegova knjiga “Louis XIV. et les Croates“ (Luj XIV. i Hrvati), objavljena i u hrvatskom prijevodu, pokazala je da je Orešković povjesničar koji povijesnoj tematici prilazi ozbiljno. To se potvrdilo i u novoj knjizi. Autor, pišući o Frankopanima, nastoji, koristeći dokumente koje je uspio pronaći u različitim arhivima diljem Europe te uz dostupnu brojnu literaturu, sagledati svu kompleksnost te povijesne teme te ukazati na nove datosti do kojih je došao svojim istraživanjem.
Knjiga se sastoji od četiri dijela te aneksa u kojemu su dokumenti i opisi različitih grbova pojedinih loza obitelji Frankopana, kako hrvatskih tako i talijanskih, organigrami veza koje su imali Frankopani između 1640. i 1670. godine te određeni broj ilustracija. U prvom dijelu autor opisuje nastanak obiteljske genealogije Frankopana, osvrće se na njihovu ulogu i položaj u europskom plemstvu te pojašnjava kako se prenosilo ime s jednoga plemićkog klana na drugi. Prvi dio završava prikazom veza krčkih Frankopana. U drugom poglavlju autor prikazuje kako plemićka kuća Frankopana igra veoma važnu ulogu u Europi, nazočnošću na kraljevskim dvorcima diljem Europe. Frankopani su, među ostalim angažirani u službi Svete Stolice. U trećem dijelu knjige autor opisuje poteškoće u kojima se našla obitelj Frankopana nakon urote Zrinsko-Frankopanske i pogubljenja Frana Krste Frankopana te pojašnjava što se događa s Frankopanima koji nisu uhićeni. U četvrtom dijelu autor analizira genealogiju Frankopana koja je nastala različitim vezama. Genealogija je bila podložena različitim interpretacijama, koje su bile uvjetovane različitim povijesnim kontekstima i političkim usmjerenjima aktera povijesnih zbivanja. U takvim okolnostima nastao je i mit o Frankopanima i njihovu nestanku. Autor ukazuje da se ta tvrdnja može staviti u sumnju. To je jedna od novosti knjige. Kako ne uzeti u obzir da neke obitelji tvrde da su nasljednici Frankopana i čije je ime postalo obiteljsko prezime. I danas neki ukazuju svoju navezanost na slavnu lozu Frankopana te nose njihovo slavno ime. Tako Klaićeva teorija o nestanku Frankopana gubi na vjerodostojnosti. Knjiga otvara nove mogućnosti istraživanja o Frankopanima, te isto tako ukazuje koliko je hrvatska povijest sastavni dio europske stvarnosti i njezine povijesti.