U Pastoralnom centru „Sv. Bono“ izložba slika uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara
U Pastoralnom centru „Sv. Bono“ izložba slika uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara
Vukovar (IKA)
Uz Dan sjećanja na žrtvu Vukovara u Pastoralnom centru „Sv. Bono“ Franjevačkoga samostana u Vukovaru 12. studenog je otvorena likovna izložba slikara, pjesnika i kantautora Krešimira Jakumetovića te predstavljena autorska maketa-suvenir „Vukovarski vodotoranj”.
Izložbeni postav, sastavljen od 24 crno-bijele slike i jedne u boji („Vukovarski vodotoranj“) u tehnici suhog pastela s domoljubnim i duhovnim motivima te po prvi put s izloženom maketom „Vukovarski vodotoranj“, priređen je u autorovoj organizaciji u okviru programa obilježavanja Grada Vukovara koji se sadržajno održava na više lokacija u Vukovaru i okolici od 11. do 20. studenog. Izložbu je, uz glazbeno-lirski program, otvorio Filip Sušac, zamjenik vukovarskoga gradonačelnika.
Glazbeni uvod u program izveo je Željko Bilić gitarskim instrumentalom (preludij iz suite br. 1 J. S. Bacha), a fra Josip Poleto, gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru, prigodno je pozdravio okupljene te predvodio zajedničku molitvu kojom je otvoren umjetnički program. „Vukovar je u temelju vukovarske i hrvatske slobode. Vukovar je bio izazvan, ali je i pobjednik zajedno sa svojom cijelom domovinom. I sjećajući se svih onih koji su svoje živote dali, a evo, ovdje na dunavskoj obali imamo čak i popis njihovih imena, gledamo panoramu Dunava. Sjećamo se svih onih, kojima je Dunav jako puno značio, Vukovaraca, i danas oni žive u našim sjećanjima. Oni koji žive u našim sjećanjima, pokazuju se i u ovim slikama i ne samo u slikama, nego i u našim srcima. Iz toga srca zajedno molimo Oče naš“, kazao je gvardijan Poleto.
„Privilegiranost je, i ujedno obveza, nas preživjelih u Domovinskom ratu govoriti o nerazdvojnim temama rat-mir čija je poveznica Križ, ali ne bilo kakav križ, već Kristov križ, pobjedonosni Križ Raspetoga i Uskrsloga u konačnici, na kraju bitke. Na to upućuje tema Vukovara i likovni motivi: mučeništvo na vojničkom licu, hrvatski ratnik nosi ranjenika ili vodi dječaka za ruku, hrvatski pobjedonosni stijeg, heroj Trpinjske ceste Blago Zadro, francuski dragovoljac hrvatski vojnik u Domovinskom ratu Jean – Michel Nicollier, križ na ušću Dunava, križ u svetoj krunici, ‘Bećarski križ’, Isus suznoga pogleda, molitva, groblje bijelih križeva, zgarišta, stabla-aveti, vodotoranj i drugi vukovarski toponimi. Svaka slika ima tzv. aureolu svetosti, koja bljeskom bjeline osvjetljava tematski kadar, kao da autor poručuje neka Vukovar bude svima blagoslov u novomu zajedništvu za budućnost. Blagoslov s Križem jer bez njega Puta nama nema. Križ je zagrlio hrvatske branitelje, civile, poginule i preživjele tada ’91. i svi su u paklu zla, na svoj način, zagrlili križ nade i nebeske snage. Isus je onda i sada u proteku do vječnosti i ‘gledanja licem u lice’ s Križa grlio stvorenja i supatio s nama, prigrlivši milosrđem sve nas – u Vukovaru, Osijeku, Hrvatskoj. Sveti pogled s Križa uči pogledu na vukovarski Križ. Križ je istoznačnica za Vukovar jer čak iz deset slika izranja motiv križa, prepoznatljiv i svet. Plod čiste vjere, dubokog predanja Kristu i njegovom milosrđu, ali i s bolnim trpljenjem i patnjom koja autora, rođenoga Vukovarca (danas s osječkom adresom) i njegova brata blizanca Domagoja Jakumetovića nije slomila u stvarnom ratnom okružju ’91. i kasnijem progonstvu, a to je rječotvorno u pet objavljenih suatorskih knjiga duhovne poezije Jakumetovića. Kao i u Krešimirovoj likovnosti, pred nama su i stihovi braće tihi svjedoci vremena i vjere te, poput Krista iz boli i patnje, plode ljubav i praštanje, nose Križ koji svijetli nadom i potiče dobro za druge i drukčije“, rekla je novinarka Nevenka Špoljarić, recenzentica i voditeljica programa.
U glazbeno-lirskom programu Inge Bilić i Nevenke Špoljarić su govorile pjesme Domagoja i Krešimira Jakumetovića iz zbirke „Vukovarska čežnja“ (Najljepšem gradu, Na ušću križ) te je bračni par Bilić otpjevao skladbu „Ljubav te zove“ (autorice Romane Bilaver).
„Ova izložba predstavlja mali znak zahvale našim braniteljima koji su dali svoje živote da bismo, mi danas, živjeli u miru i u slobodi. Oni su na taj način posvjedočili svoju vjeru u Boga i ljubav prema Domovini. U tom istom duhu vjere, zajedništva, nade, ponosa, požrtvovnosti, ljubavi i mira nastavimo i mi graditi bolji i sigurniji svijet na našoj lijepoj grudi Hrvatskoj! Naši branitelji su nas zadužili za to. Neka se hrvatski barjak vječno vijori u našem ‘Gradu Heroju’ – Vukovaru!“, kazao je K. Jakumetović te također zahvalio vukovarskom gradonačelniku Ivanu Penavi, pročelnici Ureda gradonačelnika Ivani Mujkić, pročelniku Upravnog odjela za društvene djelatnosti Josipu Palošu, te Gradskom muzeju Vukovar za organizacijsku potporu postava otvorenog za razgledanje do 21. studenog. Posebno je zahvalio Filipu Sušcu, braći franjevcima za suradnju, sudjelovateljima u programu i nazočnima, uključujući hrvatske branitelje i Mirelu Janković, ravnateljicu tvrtke „Vukovarski vodotoranj – simbol hrvatskog zajedništva”.
„Neka Kristovo svjetlo nade, pobjede i uskrsnuća, koje je zasjalo na ovom svetom mučeničkom vukovarskom tlu, zasja i u srcu svakoga čovjeka. To nam svima istinski želim“, zaključio je K. Jakumetović.
Otvarajući izložbu Filip Sušac je u ime Grada Vukovara zahvalio za počašćenost događajem kazavši kako „mladi autor svojim talentom promovira istinu o Domovinskom ratu i istinu o Vukovaru, a istovremeno snažno govori ljubav prema domovini, ljubav prema Bogu i Božjoj snazi koja je bila uz sve naše branitelje“. U programu se čula zanimljivost o tome da je Grad Vukovar, kao vlasnik zaštićenih kulturnih dobara, dao suglasnost 2021. K. Jakumetoviću za izradu suvenira – slike i makete (visina od podnožja 33,1 cm; izrađena od kartona, žice i papira) „Vukovarski vodotoranj“ čija je posebnost u točnim proporcijama naravne prijeratne građevne konstrukcije koja je proporcionalno umanjenih dimenzija u odnosu na stvarnu građevinu, dok je stradavanje objekta (šestotinjak projektila) prikazano umjetničkim rukopisom u suhom pastelu. Nakon otvorenja, zajedništvo je nastavljeno uz trpezu i pohodom vukovarskim znamenitostima.