Slavlje je počelo tradicionalnim blagoslovom polja, koji je ispred crkve predvodio samostanski i župni vikar fra Jozo Gogić. Slijedilo je misno slavlje u filijalnoj crkvi Uzašašća Gospodinova, koje je uz domaćeg sina fra Ivana Ćurića predvodio župni vikar fra Jozo.

U homiliji fra Jozo je naglasio kako ime svetkovine Spasova, pokazuje najistaknutiju Božju osobinu – da je On naš Spasitelj. „Gospodin Isus je došao od Boga i vraća se Bogu. Promatrajući u tom duhu svoj život u kojem doživljavamo i bolest i smrt i uskrsnuće i nama je potrebno uzašašće Ocu. Da bi to ostvarili pozvani smo živjeti kao što je živio Isus. To znači uvijek i svugdje, u svakoj prigodi i svakome stanju nastojati svjedočiti Božju ljubav i dobrotu, iskazivati ljubav prema bližnjemu i poštovanje prema Bogu. Valja nam stoga kao Isus i podnositi patnje na ovoj zemlji. Temelj za tu uzlaznu crtu prema Bogu je potrošiti svoj život u dobroti i ljubavi. Neka nas ovaj blagoslov učini boljim ljudima i pripravi za uzlaznu crtu odlaska k Bogu“, poručio je uz ostalo fra Jozo.

Uz prije na oltaru postavljeni mozaik „Raspeće“ rad akademskog slikara Ive Dulčića, za tu su prigodu postavljeni mozaici „sv. Pavao“ – rad akademske slikarice Đurđe Gudlin-Zaloški promjera 2.5 m visine i metar širine te mozaik promjera 2,6 m širine i 1,30 m visine – rad akademske slikarice Blaženke Salavarda iz Zagreba. Znakovito je da je u desnom kutu mozaika „Uskrsli Krist se ukazuje ženama“ u narodnoj nošnji prikazan lik novinarke katoličkih medija Ivanke Bubalo, koja je prije zadnjega rata živjela u tom selu, a 2004. je poginula u prometnoj nesreći. Bila je to ideja, želja i ostvarenje članova Udruge povratnika „Jedinstvo“ Kulina kao znak priznanja i zahvale novinarki Bubalo, koja se isticala ne samo svojim novinarskim izvješćima o svim važnijim događanjima iz Bosanske Posavine, nego još više svojim humanitarnim djelovanjem zbog kojega su je povratnici s pravom zvali Majka Terezija Posavljaka. Odlukom Ureda predsjednika Republike Hrvatske za svoj višestruki doprinos novinarka Bubalo posmrtno je odlikovana Redom hrvatskog pletera.

Kako zbog epidemiološkim mjera ove godine mnogi nisu mogli prijeći granicu s Hrvatskom gdje živi većina mještana toga sela na misi ih je sudjelovalo tek 22-je. Znakovito je da su to bili 20 muškaraca i dvije žene. Među njima bio je domaći sin Zlatko Bubalo, koji je za tu prigodnu osobnim automobilom došao čak iz Švicarske u koju je 1992. došao kao izbjeglica. Premda već 29 godina živi u Švicarskoj, gdje trenutačno radi u Centru za darivanje krvi u Baselu, oženjen Švicarkom, ističe kako su njegovo srce i misli u Poljarima u koje rado dolazi kad god može. Da je njegova ljubav doista konkretna svjedoče i temelji uz zgarište kuće njegova djeda Marijana, koji su ovih dana iznikli, a na kojima on želi sagraditi kuću i jednoga se dana za stalno vratiti i tu živjeti. On je inače brat supruga pokojne Ivanke Bubalo – Slavka, koji je među prvima obnovio svoju obiteljsku kuću u Poljarima, u koju sada svakoga dana dolazi iz Slavonskog Broda gdje živi.