Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma gdje je isusovac dr. o. Mijo Nikić održao nagovor pod naslovom »Pozvani na svetost – živjeti redovničku karizmu u mjesnoj Crkvi«. O. Nikić govorio je o kompleksnosti čovjekove stvorenosti kroz tri sastavnice – duha, duše i tijela, naglasivši kako izostanak jedne od tih triju ili njihovo nedovoljno zrelo življenje onemogućuje da čovjek živi zdrav odnos prema Bogu i čovjeku. Naveo je konkretne primjere redovničke prakse u kojoj na vidjelo dolaze određeni problemi koji su posljedica čovjekove ranjenosti i nezrelosti, ali u isto vrijeme oni mogu biti prednost ako redovnik, odnosno redovnica gaji zdravu samokritičnost kojom pristupa sebi u otvorenosti za svoj napredak i rast. Pozvao je okupljene da se prisjete svoje redovničke karizme koju su primili od svojih utemeljitelja te se iznova oduševe živjeti vjerno i predano zavjete koje su dali Bogu u Crkvi i koje sada konkretno žive u određenoj mjesnoj Crkvi. Potom su redovnice i redovnici u crkvi Sv. Lovre slavili Službu večernjih hvala i imali prigodu za ispovijed.

Središnji dio programa bio je u katedrali gdje su se redovnici pridružili vjernicima u molitvi krunice te su sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima predstavnicima redovničkih zajednica, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova te iz župe sv. Terezije Avilske. Slavlje je započelo ulaznom procesijom redovnica i redovnika s upaljenim svijećama te blagoslovom svijeća na ulazu u katedralu.

U homiliji biskup je redovnicama i redovnicima čestitao Dan osoba posvećenog života te ih je upitao jesu li radosni što su redovnici. Dobivši potvrdni odgovor, pozvao ih je da u svjetlu naviještene Božje riječi promotre svoje redovničko služenje. Ustvrdio je da je u evanđeoskom ulomku prikazana povorka ljudi u jeruzalemskom hramu, u kojoj se nalaze Marija i Josip, noseći na rukama preveliki dar, jedinorođenoga Sina Očeva, koji je postao čovjekom, želeći ga po Mojsijevom zakonu prikazati Bogu kao svog prvorođenca. Događajem prikazanja u hramu Bog je pokrenuo događanje koje je stiglo i do nas, u kojem on nastavlja ostvarivati svoj naum na svoj čudesan i pokatkad nama nerazumljiv način, rekao je. Uputivši na pojavu da mnogi ljudi danas u Hrvatskoj vide samo ono što je negativno kako u društvu tako i u Crkvi, biskup je naglasio da nije sve oko nas i u nama samo zlo i mrak, već da ima puno dobra i svjetla, ali da je potrebno stvarnost promatrati očima vjere, i biti poput Marije, koja u događaju prikazanja ništa ne govori, nego sluša druge dok govore i s divljenjem gleda kako Bog ostvaruje svoj naum spasenja. Zamolio je Isusa Krista da u redovnicama i redovnicima te u svim nazočnim vjernicima očisti hram njihova tijela od duhovne hrđe, i svojim svjetlom rasprši tamu njihova zla i grijeha, kao što je vatra moćna pročistiti željezo, srebro i zlato, kako je slikovito rekao prorok Malahija, govoreći u prvom čitanju o potrebi očišćenja hrama. Potaknuo je redovnice i redovnike da u Hrvatskoj budu takvi vidioci kakvi su bili Marija, starac Šimun, i toliki drugi tijekom dvijetisućljetne povijesti Crkve, među kojima je sv. Franjo, sv. Vinko Paulski, sv. Ivan od Boga i drugi sveti utemeljitelji njihovih redovničkih zajednica, koji su sebe promatrali u Isusu Kristu i nastojali živjeti od njegove snage.

Podsjetio je redovnice i redovnike da je u krštenju Isus Krist ušao u njihovu ljudsku slabost i ranjenost grijehom i smrću, i da zbog toga njihova sudbina nije njihova nemoć, nego Isusova moć i njegova pobjeda nad smrću, te ih je pozvao da zbog toga budu radosni i u toj radosti žive svoju redovničku karizmu. Pozvao ih je da trajno budu okrenuti prema čovjeku i na taj način po svakodnevnoj molitvi i žrtvi vjerno ostvaruju poslanje koje im je Bog dodijelio. Potaknuo ih je da jedni drugima, molitvom i na druge načine, pomažu izaći iz svojih slabosti, da ne osuđuju jedni druge, nego jedni u drugima vide djelo Božje ljubavi, te da u svom redovničkom služenju, ohrabreni ovim blagdanom i potpomognuti Marijinim zagovorom cijelim svojim bićem žive predanost Bogu.

Nakon homilije redovnice i redovnici s upaljenim svijećama u rukama zahvalili su Bogu za dar poziva i predvođeni svojim predstavnicima obnovili su vjernost zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Na kraju misnog slavlja biskup Škvorčević zahvalio je redovnicama i redovnicima što svoje služenje Isusu Kristu i bratu čovjeku ugrađuju u Požešku biskupiju, što mole za nju i što je vole. Zamolio je Gospodina da blagoslovi sve njihove žrtve, poteškoće i trpljenja, te da ih za njih obilno nagradi. Zahvalio je dr. o. Miji Nikiću za riječ koju je uputio osobama posvećenog života, a nazočnima je zahvalio za sudjelovanje na misnom slavlju te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.

Uslijedio je susret u Domu pape Ivana Pavla II.