U pulskoj katedrali proslavljen spomendan sv. Majke Terezije

Misno slavlje predvodio je katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj u zajedništvu s umirovljenim svećenicima vlč. Aleksandrom Branimirom Petrovićem i vlč. Dragutinom Petrovićem.

U homiliji je vlč. Lekaj, podsjećajući na ključne događaje života sv. Majke Terezije, istaknuo da je veliku ulogu u njezinim životnim izborima i stavovima imao odgoj u vjerničkoj obitelji, gdje se svakodnevno molilo, gdje se vjera prenosila nadasve primjerom, a roditelji su svojoj djeci prenijeli životne vrijednosti u duhu kršćanstva, s naglaskom na činjenje dobra i iskazivanje milosrđa prema svima potrebitima.

Propovjednik je spomenuo da je Majka Terezija započela redovnički život u redu irskih redovnica. Kao profesorica u školi za djevojke bogatih obitelji u Indiji, njezina ju je majka u jednom pismu opomenula da je kršćanin poslan svim potrebitima, „nedugo zatim doživjela je ‘poziv unutar poziva’, čula je u svojoj nutrini Isusov vapaj ‘Žedan sam’, i shvatila je da ju Isus šalje da bude njegovo svjetlo u Kalkuti, u Indiji, u svijetu; tamo gdje je služila nosila je radost Kristove ljubavi“, naglasio je.

„Sveta Majka Terezija je vidjela Krista u svakome, a u svome je životu uvijek nastojala živjeti Božju Riječ. Mnogi su upravo u susretu s njom doživjeli obraćenje, do te mjere da su ostavili svoje karijere i krenuli živjeti služeći siromasima i potrebitima“, naglasio je vlč. Lekaj. „Upravo bi to trebala biti naša glavna nakana slaveći njezin blagdan, ne samo diviti joj se, već slijediti njezin primjer. Majka Terezija nas poziva na poniznost, na svetost, poziva nas da služimo i da se darujemo za druge“, dodao je.

Istaknuo je da je svetica, da bi sve to mogla, uvijek bila svjesna da je snagu moguće pronaći samo u molitvi i svakodnevnom susretu s Isusom u Euharistiji. Propovjednik je spomenuo njezin prvi odlazak u rodnu Albaniju, kada je od svetog pape Ivana Pavla II. zatražila dopuštenje da ponese hostije kako bi se svaki dan boravka ondje mogla pričestiti. S obzirom da u Albaniji tada nije postojala sloboda kulta, svećenici nisu smjeli služiti mise, mnogi su bili u zatvoru; za graničnu kontrolu imala je spreman odgovor za hostije, „da je to njezin lijek bez kojeg ne može živjeti“. „Tim je posjetom donijela Krista u u zemlju natopljenu krvlju mučenika“, istaknuo je.

„Slijedimo primjer svete Majke Terezije, stavimo Krista u središte života, nastojmo biti poput nje i mi svjetlo u tami ovoga svijeta“, pozvao je na kraju vlč. Lekaj.

Nakon mise upriličeno je štovanje relikvija, a brojni su se vjernici potom zadržali u molitvi pred kipom sv. Majke Terezije.

Na misnom slavlju okupili su se vjernici katedralne župe, ali i štovatelji sv. Majke Terezije iz drugih župa, te vjernici albanske nacionalnosti, koji se i inače okupljaju u većem broju upravo u katedralnoj župi.