U Quitu završen 53. međunarodni euharistijski kongres, sljedeći će se održati u Sydneyu 2028.
Foto: HKŽM // Proslava Stepinčeva u Hrvatskoj katoličkoj župi München
Quito (IKA)
U Quitu, Ekvador, u nedjelju 15. rujna završen je 53. međunarodni euharistijski kongres na kojem je sudjelovalo oko 25 tisuća vjernika. "Statio Orbis" predvodio je papin delegat kardinal Baltazar Enrique Porras Cardozo, nadbiskup u miru Caracasa, u koncelebraciji svećenika iz Quita, o. Wilsona Posligua Brana, redovnika Reda Duha Svetoga, vikara za posvećeni život te don Darwina Salazara Calderóna, nadbiskupijskog kancelara, izvještava se u listu "L`Osservatore Romano" od 16. rujna.
Uz 150. obljetnicu posvete Ekvadora Presvetom Srcu Isusovu, Kongres je od 8. do 15. rujna razmišljao o temi “Bratstvo za ozdravljenje svijeta”. I upravo je na ovom posebnom aspektu kardinal Porras usredotočio svoju homiliju: “Za kršćane bratstvo nije opcija, nego je evanđeoski imperativ, to je veza jedinstva među ljudima kao izraz autentičnog očinstva, poštivanja dostojanstva osobe, jednakosti prava i međusobne solidarnosti, radikalnog upoznavanja stvaralačkog očinstva i utješnog majčinstva”.
Stoga je Kardinal govorio o Euharistiji ne kao o “jednostavnom spomenu, nego kao spomenu na Dobrotu koja nas privlači k sebi. Euharistija otklanja glad za materijalnim stvarima i raspiruje želju za služenjem, podiže nas iz udobnog sjedilačkog načina života i podsjeća nas da nismo samo usta za hranjenje, nego i ruke za hranjenje bližnjega”. Iz te perspektive, ponovio je Kardinal, “hitnije je nego ikad da se brinemo za one koji su gladni hrane i dostojanstva, za one koji nemaju posla i bore se da zarade za život”, jer “bratstvo vjernika” koje se hrani Euharistijom preoblikuje odnose s drugima, dimenziju oprosta i samaritanske pomoći”.
Također, Kardinal je istaknuo kako je briga za naš zajednički dom plod bratstva: “Od Latinske Amerike, kontinenta opustošenog neracionalnim iskorištavanjem prirode, ekološka dimenzija preuzima “građansku” vrlinu koje treba izgraditi, a sinodski radovi o Amazoniji, svojom zaštitom stvorenog i konteksta u kojem živimo, dobivaju dimenziju koju ne možemo zanemariti.”
Na kraju je Kardinal potaknuo brojne nazočne vjernike da iz Quita odu s “mnoštvom svjedočanstava punih nade i sa sigurnošću da će Euharistija i pobožnost Srcu Isusovu proširiti horizonte naših života kako bismo bolje služili svijetu koji je kontradiktoran, ranjen, ali i otkupljen u Kristu, sa zadatkom da ga preobrazi”.
Prije završnog blagoslova Kardinal je najavio da će se sljedeći 54. Međunarodni euharistijski kongres održati u Sydneyu 2028. godine. Vijest je s oduševljenjem dočekala australska delegacija prisutna u Quitu, nakon čega je uslijedila projekcija filma koji objašnjava kako se zemlja priprema za događaj koji će se dogoditi sto godina nakon prvog Kongresa održanog u Australiji, 1928.
Tisuće nazočnih vjernika primile su zahvale i od nadbiskupa Quita i primasa Ekvadora, mons. Alfreda Joséa Espinoze Mateusa, koji je obznanio jedan od prvih plodova Kongresa: pokretanje društvenih kantina, nazvanih “Kruh bratstva”.
Nedjeljnoj misi prethodila je ona u subotu 14. rujna koja se slavila na Trgu sv. Franje, nakon koje je uslijedila procesija s Presvetim ulicama povijesne jezgre glavnog grada Ekvadora. Slavlje je predvodio predsjednik mjesne biskupske konferencije i nadbiskup Guayaquila, mons. Luis Gerardo Cabrera Herrera. Osvrćući se na odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji je naviješten tijekom mise (3, 3-17), Nadbiskup je u središte stavio pojam ljubavi Boga Oca prema svijetu, “besplatnu, suosjećajnu i vjernu ljubav koja nikoga ne isključuje zbog njegovog društvenog, vjerskog, moralnog ili ekonomskog statusa”. “Bog ljubi ovaj svijet s njegovom veličinom i njegovim jadima, njegovim uspjesima i pogreškama, njegovim radostima i njegovim bolima. Bog ljubi ovu zemlju, često zagađenu i iskorištavanu, ali također potaknutu velikim inicijativama brige i poštovanja.”
Preuzimajući zatim riječi pape Franje, Nadbiskup je podsjetio da Euharistija “nije nagrada svetih, nego kruh grešnika. Preobražava nas u bratstvo koje liječi rane osobnog i društvenog svijeta, često uzrokovane napuštanjem, nasiljem, bolešću i smrću.” Stoga je na kraju uputio poziv vjernicima da budu poput milosrdnog Samarijanca koji se brine za one ranjene svim vrstama patnje.
Tijekom procesije s Presvetim Oltarskim Sakramentom, koja se odvijala među cvjetnim tepisima postavljenim za tu prigodu s motivima koji podsjećaju na Euharistiju, na sedam postaja molilo se na nakane Svetog Oca, za Crkvu, za zemlju, za grad i one koji su na vlasti, kao i za vjerski život, obitelj, mir, djecu i mlade te za pastoralne djelatnike.
© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.