Mons. Bratina pokopan je u župi u kojoj je služio od 1969. godine. Do 2009. bio je župnik, a kasnije je u mirovini ostao u obližnjem samostanu, kući matici Družbe sestara Presvetog Srca Isusova na pomoć sestrama i župnicima koji su ga naslijedili.
Riječki nadbiskup Ivan Devčić: Bio je doista jedan od onih koji je sve ostavio i pošao za Isusom
„Bio je doista jedan od onih koji je sve ostavio i pošao za Isusom, ne pitajući što će dobiti“, rekao je na ukopu nadbiskup Devčić. „Gdje god je bio, mons. Gabrijel je živio i djelovao u potpunoj poistovjećenosti sa svojim duhovnim stadom, brinući se pritom uvijek za najslabije i najsiromašnije. Bio je mnogima duhovni vođa, ispovjednik i mudar savjetnik. Sve što je od drugih tražio i sam je radio. Ništa mu nije bilo teško. Nikad nije bio namrgođen, nervozan, nego je uvijek, kako priliči Božjem čovjeku, bio vedar i kad mu je bilo teško, pun nade i kad su drugi oko njega očajavali. Bio je sve to jer je bio posve predan Bogu, Majci Božjoj i Svetoj Majci Crkvi, kao i svakom čovjeku koji se našao u duhovnoj ili materijalnoj nevolji“, rekao je nadbiskup. „Od njega smo mogli učiti što znači vjerodostojnost, zaljubljenost u Boga i čovjeka, poniznost i skromnost.“ Nadbiskup Devčić prenio je i izraze sućuti nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića.
Misu zadušnicu u župnoj crkvi BDM Karmelske predvodio je sadašnji župnik Dražen Volk te se u propovijedi punoj emocija oprostio od pokojnika, a propovijed je nastavio mladomisnik Mateo Šutić.
Mons. Gabrijel Bratina za svećenika je bio zaređen u tajnosti na blagdan Krista Kralja, 31. listopada 1954. godine u 6 sati ujutro zajedno s mons. Ivoslavom Linićem, dok je mons. Mijo Liković zaređen dan kasnije u kapucinskoj crkvi jer je u to vrijeme bio u zatvoru. Tijekom života često se znao prisjetiti dana svog ređenja. “U ono vrijeme morali smo tako, u tajnosti, jer je u svako doba mogao netko doći na vrata, pokucati i pozvati na preslušavanje bez obzira što se razlozi nisu znali. Rano ujutro, 31. listopada 1954., na blagdan Krista Kralja, došao je mons. Josip Pavlišić i u 6 sati podijelio nam je sveti red u kapeli sjemeništa jer je tada to bilo najsigurnije vrijeme i mjesto.“
Primjer je za nasljedovanje mnogima, osobito onima na svećeničkom putu
Mons. Gabrijel Bratina primjer je za nasljedovanje mnogima, osobito onima na svećeničkom putu, kao i onima koji razmišljaju o Bogu posvećenom životu. Njima je, za svoga života, poručio: “Budite Bogu otvoreni kada osjetite neko nadahnuće. Ne mora to biti izravan razgovor s Bogom ili propitkivanja, nego ako za vrijeme mise ili molitve osjetite neko nadahnuće, promišljajte o tom osjećaju. To promišljanje urodit će plodom.” Mons. Gabrijela Bratinu, svi koji ga znaju pamtit će po poniznosti, neumornoj službi svećenika, požrtvovnom radu, riječima utjehe, usmjerenja i osmjehe koje je upućivao svima koji su mu dolazili.
Rođen 24. ožujka 1931. u mjestu Otlica (Ajdovščina) od oca Valentina i majke Marije r. Vidmar. U obitelji je bilo 9 braće i sestara (7 sinova i 2 kćerke), a Gabrijel je bio sedmi po redu. Nakon ređenja 1954. godine, bio je kapelan u župama Slunj i Ogulin te župni upravitelj u župama Brinje, Generalski Stol, Brest, Lešće na Dobri, Rijeka (Donja Drenova), Jelenje. Bio je i prefekt, ekonom i duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu Ivana Pavla II. u Rijeci.
