Svečanost u katedrali sv. Vida u Rijeci počela je glazbeno-literarnim programom (retrospektivom izdvojenih Papinih poruka) u kojemu su sudjelovali predstavnici različitih društveno-socijalnih i odgojno-obrazovnih skupina i institucija, a zaključen svečanim misnim slavljem kojega je predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Misu i prigodni program glazbeno je animirao Bend vjeroučitelja Riječke nadbiskupije.

„Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.“, citirao je nadbiskup na početku propovijedi dio teksta evanđeoskog ulomka (Iv 5,31-47) povezujući ga s događajem Papinog dana „kao našeg posvjedočenja pontifikata pape Franje“. „Svjedoci smo večeras s ovim tekstovima koje ste čitali i mislima koje ste podijelili o Papinom pontifikatu. To je važno osobito u ovom našem vremenu u kojemu mnogi ne uspijevaju čuti to svjedočanstvo. Uvijek je svaki papa imao one koji ga nisu voljeli i bili su njegova oporba unutar i izvan Crkve, a kada govorimo o papama našega vremena, nijedan nije doživljavao toliki otpor koliko ga doživljava papa Franjo. Zato je potrebno da mi svjedočimo ono što je doista papa Franjo, što je to što on govori, koji su to naglasci koje stavlja u svome pontifikatu i koja su to usmjerenja koja daje Crkvi koja mu je povjerena“, rekao je nadbiskup.

Spominjući pročitani evanđeoski ulomak istaknuo je da je onaj koji svjedoči za Isusa također onaj za kojega Isus svjedoči. Kao primjere svjedoka Isus navodi Ivana, ali i Oca, no istovremeno s onim što govori i čini, Isus je svjedok i za Ivana i za Oca. Pismo također svjedoči za Isusa i Isus svjedoči za Pismo. Posljednji u nizu svjedoka je Mojsije. Mojsijevo svjedočanstvo čini se najprikladnijim da rasvijetli svjedočanstvo pape Franje o Isusu, jer i on se uvrstio u svjedoke Isusa Krista, ali i da, u ovom vremenu u kojem papa Franjo doživljava da ga mnogi ne prihvaćaju i da ga mnogi odbijaju, rasvijetli Isusovo svjedočanstvo o papi Franji.

Nadbiskup je to pojasnio osvrćući se na liturgijsko čitanje iz Knjige Izlaska o Izraelcima koji su napravili zlatno tele. Mojsije, naime, zagovara za narod koji je sagriješio i time svjedoči za Isusa koji također zagovara grešnike i staje na stranu isključenih i odbačenih. „To je ono svjedočanstvo koje Mojsije daje o Isusu, o Isusu koji je stavio čovjeka ispred subote, ispred religioznih pravila, o Isusu koji je došao ne da bi spasio pravednike, nego grešnike, o Isusu koji je uvijek bio s onima koji su na rubu, isključenima. Upravo zalaganjem za narod koji je sagriješio Mojsije svjedoči za Isusa. Dok brani i zalaže se za narod, najbolje svjedoči Boga, ali svjedoči i Isusa i svjedoči o Isusu“, rekao je nadbiskup.

A to nastavlja činiti i papa Franjo. Zato je Mojsije onaj koji svjedoči i za papu Franju, a svjedok Papi je i Isus jer svojim zauzimanjem za grešnike i isključene Papa nastavlja činiti Isusova djela, dodao je.

„Karakteristika pontifikata pape Franje je zalaganje za grešnike, za odbačene, za čovjeka u svim fazama njegovog života, osobito za onog čovjeka koji je isključen, za onog čovjeka koji nema glas. Njegov glas je glas onih koji nemaju glasa. Time što čini, Papa ljudima našeg vremena daje svjedočanstvo za Isusa, kao što je svojim zauzimanjem za narod koji je sagriješio to Mojsije činio u svom vremenu, protumačio je.

Nadbiskup je, nastavljajući, istaknuo da u Crkvi našega vremena, koja je opterećena mnogim problemima na koje Papa jasno upozorava, osuđujući diktaturu ravnodušnosti koja je suprotna od onoga što je bio i činio Isus, osuđujući takvu kulturu, Papa u njoj pomiče granice. On u toj kulturi, zalažući se za svakoga i otvarajući vrata svakome, na najbolji način svjedoči za Isusa.

Zaključujući je istaknuo da „samo svjedočanstvo nije dovoljno, nego je potreban i život po uzoru na Isusa kako bi Otac, Isus, Mojsije i Ivan Krstitelj mogli svjedočiti o nama i kako bi ona usmjerenja koja papa Franjo daje, mi koji smo Crkva mogli pretvoriti u konkretna djela i učiniti Crkvu onakvom kakvu on želi napraviti, a zapravo to znači onakvom kakvu je svojim životom Isus želio napraviti među nama.“

U prigodnom programu prije mise, vikar za pastoral Mario Gerić podsjetio je na povijest obilježavana Papinog dana rekavši kako je prva proslava u Hrvatskoj održana na inicijativu bl. Ivana Merza u veljači 1926. godine. Ovom proslavom želi se iskazati vjernost i zahvalnosti papi Franji za sva djela, molitve i žrtve koje čini za Crkvu i cijeli svijet, rekao je Gerić. Papa je, nastavio je Gerić, u svome prvom službenom obraćanju 2013. godine pozvao vjernike na veću solidarnost i ljubav prema bližnjima, napose prema djeci, starijima i potrebitima, a onima koji su na položaju poručio da zaštite ljude i okoliš u kojemu živimo. „Budite čuvari Božjih darova“, podsjetio je Gerić na Papine riječi, a o tim temama promišljano je u prigodnom programu kroz poticajne misli i poruke Svetoga Oca. Papine poruke o temi „Svijet u kojem živimo – Izazovi našega vremena“, načinima kako Papa vodi Crkvu unatoč brojnim izazovima, čitali su voditelj Ureda za mlade Riječke nadbiskupije Ivan Seletković i studenti.

„Zajedništvo u ljubavi – temelj svakog odnosa“, tema je koju su predstavili predstavnici: Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije, Dječjeg doma Ivana B. Mažuranić, Lovran, Doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja Sv. Ana, Doma za osobe s demencijom i župljani Župe Sveti Križ, Srdoči, a mališani Katoličke osnovne škole „Josip Pavlišić“ s učiteljicama i župljanima Župe Srdoči predstavili su temu „Vjera – naša nada i nada svijeta“. Njome su, između ostaloga, istaknuli poticaje Svetoga Oca u izazovima koji prate vjernike u ‘tkanju kulture zajedništva’, umjesto ‘kulture individualizma’ i ‘kulture smrti’.

Na kraju programa, sudionicima su prigodne darove uručili nadbiskup Uzinić i predstojnica Katehetskog ureda Riječke nadbiskupije Ksenija Rukavina Kovačević.