U nazočnosti hodočasnika iz Kutine, predvođenih Bonifacijevim subratom o. Marianom Passerinijem, zatvoreno je prvo poglavlje procesa kojim Crkva propituje kvalitetu ljudskih i kršćanskih vrlina kandidata koji trebaju biti uzdignuti na čast oltara, koji se nastavlja u Vatikanu u Dikasteriju za kauze svetaca.

Svečanosti završetka biskupijskog postupka nazočili su Giuseppe D’Alonzo, delegat kardinala vikara Angela De Donatisa, provincijal Družbe br. Aldo Genova, o. Mariano Passerini, promicatelj glasa svetosti brata Bonifacija u Hrvatskoj i njegove suradnice sestre Klanjateljice Krvi Kristove, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima vlč. Marko Đurin, izaslanici sisačkog biskupa Vlade Košića, kancelar biskupije preč. Janko Lulić i rektor bazilike sv. Kvirina preč. Robert Jakica te izaslanica kutinskog gradonačelnika Kornelija Marošević.

Hrvatski hodočasnici i štovatelji sluge Božjega poslijepodne su se okupili na molitvi i misnom slavlju koje je u kapeli pored Bonifacijevih posmrtnih ostataka predvodio generalni vikar družbe o. Giuseppe Pusceddu.

Na hodočašće u Rim, u molitvi za beatifikaciju brata Ivana Bonifacija Pavletića, došle su članice Povjerenstva za širenje glasa svetosti brata Bonifacija Kornelija Marošević, izaslanica gradonačelnika Kutine i Bernarda Grdić.

U razgovoru s Nenom Kužinom za Vatikanski radio članice povjerenstva su, iznijevši svoje dojmove, ustvrdile da je zatvaranje postupka veliki događaj za Kutinu, Moslavinu i cijeli hrvatski narod.

Poručile su da su i danas potrebni ljudi poput br. Ivana Bonifacija te da bi trebalo više razmišljati o njegovom životu i čitati Evanđelje te ga živjeti poput njega. Kao primjer su navele brigu za starije članove društva, kao i za nemoćnike, bolesnike i usamljenike kojima je potrebna ljubav, milost Božja, pažnja i sveta riječ.

Redovnik Družbe sinova Bezgrješnog Začeća (CFIC), rođen u Zbjegovači u župi Ilova nedaleko od Kutine. Preminuo je u dobi od 33 godine u Rimu 4. studenog 1897., a iz usta subraće čulo se: „Svetac je odletio u nebo.“ Izučenog postolara Providnost je dovela do redovništva u Rimu gdje je svoju vjeru živio u novoj crkvi, bolnici, gdje se liječe duh i tijelo. Kao član nekadašnje Družbe bolničke braće Ivan Bonifacije noći je provodio uz krevete bolesnika. Talijanski jezik bio mu je zapreka, ali srce je sve razumjelo.

Posvećeni laici, brat Ivan Bonifacije Pavletić i utemeljitelj družbe bl. Luigi Monti, nisu pripadali hijerarhiji, nego Božjemu narodu. Živeći s ljudima bili su istraživači koji su odgovore davali svojim životom. I baš zato Moslavina rado upire pogled u svoga sina, kandidata za čast oltara za kojega je kardinal Josip Bozanić u prigodi prijenosa posmrtnih ostataka s rimskoga groblja Campo Verano u kapelu Generalne kuće Družbe 2008. rekao: „Naš brat Bonifacije je kao biser koji je pronađen. Negdje je bio zakopan u našem sjećanju, u našem srcu. Njega smo izvukli iz zemlje i želimo da svijetli svojoj Kutini i u našoj Hrvatskoj.“