Mons. Grbac je na početku homilije pojasnio simboliku blagdana Gospe Karmelske. Podsjetio je da je Karmel mjesto u Svetoj zemlji gdje se još u Starom zavjetu spominje prorok Ilija koji je na brdu Karmelu branio vjeru od krivovjerja. Poseban pak značaj brdu su u Srednjem vijeku dali redovnici raznih redova, među kojima su se isticali benediktinci, a poseban pečat tom prostoru dali su karmelićani koji su se isticali čašćenje Blažene Djevice Marije.

„Njima zahvaljujemo za ovaj današnji blagdan koji se proširio po cijelomu svijetu. Danas Karmel znači brdo koje svojom uređenošću označava zapravo sam raj, pa stoga ‚ići na Karmel‘ znači približiti se Bogu“, rekao je propovjednik.

„Jedan od najvećih mislilaca koji je to zastupao bio je sv. Ivan od Križa, veliki svetac, karmelićanin, koji je obilježio našu povijest. On je u svojim djelima opisao kako se približiti Bogu, kako doći do Boga, kako na pravi način spoznati Boga. Za njega je spoznaja o Bogu značilo ‚ostaviti ono što te od Boga udaljuje, ono što smeta tvojoj blizini Bogu‘ Hod prema Bogu je kao prema nekom brdu, zato je i ovdje sagrađena ova crkva“, nastavio je.

Upozorio je, da je to simbolički, slikovni govor, jer mi znamo da se približiti Bogu može samo onda „kad se odričeš zla , onoga što nije dobro u tvome životu, kad nastojiš kao Marija živjeti onda si bliži Bogu. Molimo danas, neka nam Bog da tu snagu i tu milost da i mi budemo toga svjesni.“

„Kao što zahvaljujemo onima koji su nas podsjetili na ovaj lijepi blagdan ovom crkvom koja je ovdje, kad ovdje prolazimo sjetimo se i Blažene Djevice Marije, njezine hrabrosti u življenju vjere, ali neka nas to potakne da razmišljamo o sebi, o svome životu“, naglasio je mons. Grbac.

Ukazujući na riječi Evanđelja, kako su Isusa došli posjetiti majka i njegova braća, ustvrdio je da se u širem kontekstu njegov odgovor čini oštrim. Došli su jer su bili pozvani, a pozvali su ih jer je Isus prije toga govorio o obraćenju, „da treba promijeniti svoj život, što se osobito nije sviđalo farizejima koji nisu živjeli po Božjoj riječi. Stoga, jer se njima to nije dalo slušali, doveli su majku i braću da ga ‚obuzdaju‘, jer su smatrali da govori ‚van sebe‘.“

Isusov odgovor je: „Moja majka i braća su oni koji slučaju moju riječ i vrše je“. U tom kontekstu propovjednik je posvijestio okupljenima, da je to taj život koji oni žive. „Naša vjera se ne sastoji samo od riječi, lijepih blagdana, naša vjera je svagdašnji život“, dodao je.

Izrazio je radost što se u toj prigodi slavi i krst, „jer je to najljepši znak života naše Crkve i ove naše zajednice. Mi smo živa Crkva, nismo Crkva koja odumire, mi se ne prebrojavamo, mi molimo da oni koji jesmo budemo sol i kvasac i da budemo svjetlo. Vjerujem, ako to izvršimo onda možemo reći da se na nas odnose one lijepe Isusove riječi kad je rekao svojim učenicima: „Vi ste moja braća i moje sestre.“ Mi se nadamo da smo to, zato smo ovdje, jer smo vjernici, kršćani, jer živimo našu vjeru, i želimo gledati uzor Blažene Djevice Marije da nam u tom življenju bude od pomoći.“

Zahvalio je svima koji se brinu za crkvu Gospe Karmelske, i koji su se pobrinuli da se održi i proslava blagdana. „Naša prisutnost ovdje govori da mi ne zaboravljamo, da ne mislimo da je s nama počeo ovaj svijet. Znamo da su prije nas ovdje živjeli ljudi koji su živjeli svoju vjeru, i mi smo dionici te vjere. Neka nam Bog pomogne da i nove generacije koje dolaze postanu članovi naše zajednice, da im budemo dobar primjer i uzor po zagovoru Blažene Djevice Marije“, zaključio je mons. Grbac.

Tijekom slavlja, Crkva je dobila jednog novog člana. Malena Alma, čija obitelj živi u susjedstvu, u naselju Karmelo, krštenjem je postala dijete Božje.

Crkvica Majke Božje od Karmela na sjeveroistočnom djelu Rovinja sagrađena je 1877. godine. Zidovi su od klesanog kamena. Ima veliki kameni oltar, a obnovljena je 1967. i 1987. godine.

Uz Vodnjan, Rovinj je župa s najviše sakralnih objekata na području Porečke i Pulske biskupije. Rovinj ima 20, što većih što manjih, crkvica, i u većini se barem jednom godišnje, npr. o blagdanu naslovnika, slavi misa. Osim danas postojećih, historiografski zapisi donose podatak da je u Rovinju tijekom povijesti, na kopnu i otocima bilo još 35 crkvica.

U Rovinju je, stoga, prije nekoliko godina započeta inicijativa održavanja pobožnosti križnoga puta tijekom korizmenih subota, pješačeći napose do udaljenijih crkvica u perifernim dijelovima župe.