U Sinju se okupilo nekoliko desetaka tisuća vjernika iz svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Hodočasnici, od kojih su neki pješačili i po nekoliko sati, u svetište su počeli pristizati u ranim jutarnjim satima pa im je od 3 sata na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo mnoštvo svećenika.

Prva misa slavljena je u 4 sata, a potom svakih sat vremena, sve do 9:30 kada je zvonjava zvona i sviranje fanfara označilo da iz Gospina svetišta kreće svečani ophod – tradicionalna procesija gradskim ulicama sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske.

Staru Gospinu sliku, okićenu zlatom, dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima nosili su alkarski momci u starim odorama, a uz njih su u procesiji su bogoslovi, redovnice, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, hrvatske vojske, MUP-a, braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbenici, djelatnice župnog Caritasa, poduzetnici, medicinsko osoblje, različite crkvene i civilne udruge te puk grada Sinja i cijele Cetinske krajine.

Svečani ophod i euharistijsko slavlje predvodio je po prvi put mons. Želimir Puljić. Misu su suslavili ministar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, sinjski gvardijan fra Marinko Vukman, župnik Župe Gospe Sinjske fra Antonio Mravak te brojni svećenici.

Misi su, među ostalima, nazočili: sinjski gradonačelnik Miro Bulj, predsjednik Viteškog alkarskog društva Stipe Jukić, pobjednik ovogodišnje Alke Ivo Zorica, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Neven Pelicarić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Luka Brčić, splitsko-dalmatinski župan i izaslanik predsjednika Vlade RH Blaženko Boban te izaslanik ministra branitelja Igor Vidalin.

Pozdravivši sve nazočne, mons. Puljić se na početku homilije osvrnuo na evanđeoski tekst o susretu Marije i Elizabete. „U simbolici susreta Marije i Elizabete nalazimo razloge za razmišljanje o ulozi žene i majke u Crkvi i u društvu danas. One su divni likovi iz povijesti spasenja koji nam o tome govore. Majka je ljudima kroz povijest uvijek bila velika, i nju se štovalo i voljelo. Kada nas drugi zaborave, pa upadnemo u osamu, tugu i napuštenost, sigurni smo, majka nas neće napustiti. Ona je izvor života koji hrani, štiti i brani mlado biće kad je nemoćno i potrebno zaštite. Stoga, reći za nekoga da je ‚dobar kao majka‘ zapravo je najljepši kompliment nečijoj plemenitosti i čovjekoljublju“, rekao je.

Rekavši da je papa Ivan Pavao II., na taj dan 1988. godine, objavio Apostolsko pismo o dostojanstvu, pozivu i poslanju žene „Mulieris dignitatem“, apostolski upravitelj je naglasio da je pismo „objavio u ‚jeku velike kampanje širenja ideologije feminizma‘. Tada se u opravdanoj težnji i borbi za ‚ravnopravnost žene i muškarca na socijalnom, kulturnom, ekonomskom i političkom planu‘, sve više ‚ismijavalo ustanovu braka‘, te među ‚ženskim zahtjevima‘ tražilo ‚pravo na pobačaj‘ i ‚pravo na ređenje žena‘. Papa Benedikt XVI. je u tom vidu rekao i napisao da ‚rodna ideologija vrši atentat na oblik obitelji koju čine otac, majka i djeca‘. Papa Franjo je u više navrata govorio o njezinoj ‚ideološkoj kolonizaciji‘. Poznati naš sociolog i javni djelatnik, pokojni dr. Slaven Letica, govoreći o štetnosti ove ideologije, svoj uradak je naslovio s tri riječi: ‚Moralno i medijsko ludilo‘.“

„Kako je i kada nastalo to ludilo? Poznavatelji ‚društvenih strujanja‘ vele da se ono osobito očitovalo koncem prošlog stoljeća, u rujnu 1995., nakon ‘4. Svjetske konferencije o ženama u Pekingu‘. Tada je, naime, u zaključnoj rezoluciji usvojen ‚Pekinški akcijski plan‘ prema kojemu sve potpisnice trebaju ‚uključiti rodnu perspektivu u sva društvena gibanja‘. „Rod (gender), koji je zamijenio spol, ‚ušuljao se tiho i bešumno i postao sastavni dio društvenih strujanja feminističke ideologije‘. Sveti Ivan Pavao II. je to osjetio, pa je dva mjeseca uoči konferencije u Pekingu uputio ‚Pismo ženama svijeta‘ (29. lipnja 1995.) i poželio neka se ‚na Konferenciji osvijetli puna istina o ženi‘. Posebice je istakao misao o ‚ženskom geniju i ženskom talentu‘ po čemu ‚žene vide bolje i više od muškaraca jer gledaju srcem‘. Ovim Pismom Papa je ‚zahvalio Presvetom Trojstvu za misterij žene, za njezino dostojanstvo, kao i za velika Božja djela koja su se u povijesti ostvarila u njoj i po njoj‘“, nastavio je mons. Puljić.

Istaknuvši da su danas potrebne žene i majke koje imaju humano srce te stabilnu vjeru, mons. Puljić je poručio da su potrebne „izgrađene i moralne osobe koje razlikuju dobro od zla, koje poštuju život kao Božji dar i drže do moralnih propisa i zakona upisanih u ljudsku savjest. Potrebni su ljudi za koje je ‚obitelj božanska institucija‘ i povlašteno mjesto osobnoga rasta i odgoja budućih članova naroda i Crkve. Ne smijemo, međutim, zatvarati oči pred problemima s kojima se susreću žene diljem svijeta, posebice u svezi s nazočnim elementima diskriminacije i nasilja. Stoga je vrlo važno pitanje kako pomoći suvremenim ženama i majkama da budu dostojne svoga poziva. Nema gotovih recepata, ali moglo bi se kratko i jezgrovito reći da je za pravo i prosvijetljeno materinstvo nužna i korisna vjera u Boga, česta molitva i iskrena pobožnost. Uzorne majke, koje su potrebne društvu i Crkvi, nadahnjuju se Gospinim primjerom, kleče pred njom – najvećom i najsvetijom ženom i Majkom – i mole njezinu pomoć i blagoslov.“

„Kršćanske majke, zapalite to svjetlo dobrote u svom srcu! Budite svjesne svoga dostojanstva i ostanite ono što vam je u naravi upisano! To ćete moći ostvariti, ako u molitvi i na hodočašću susrećete Onu koja je ‚početak boljega svijeta‘, kako piše u Gospinom svetištu na Trškom Vrhu. Nema pravoga materinstva bez Boga, bez Marije, bez vjere, bez pobožnosti, bez sakramentalnog života. Marija kao pomoćnice kršćana stoljećima je bila utočište, utjeha, pomoć i obrana. Zbog toga joj s osobitim veseljem rado hodočastimo moliti zagovor i zaštitu. Jer, ona s Crkvom moli; ali, moli i za potrebe Crkve. Moli svjetlo apostolskim nasljednicima, snagu onima koji za vjeru trpe, postojanost onima koji u vjeri kolebaju. Sve povijesne krize i kušnje, kao i Zmajeve prijetnje i zastrašivanja uspjeli smo prebroditi jer smo se u našim obiteljima molili i u Gospina svetišta hodočastili“, kazao je, među ostalim, mons. Puljić zaključujući homiliju.

Na kraju slavlja, hodočasnicima se obratio gvardijan i upravitelj Svetišta Gospe Sinjske fra Marinko Vukman zahvalivši nadbiskupu Puljiću i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u svečanosti. „Radosna srca pozdravljam sve Hrvatske branitelje, sve Vojne udruge, sve obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja; vojne, policijske i zdravstvene službenike, čistače ulica i volontere koji svojim neumornim služenjem u provođenju reda i mira, kako u cijeloj Domovini, tako i danas u Sinju, neprestano daruju svoje živote i vrijeme za potrebe drugih. Hvala vam na vašem svjedočenju te na iskazanoj brizi i ljubavi!“, kazao je.

Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem maestra fra Jure Župića. Maestro Župić je po 45. put predvodio liturgijsko pjevanje na svetkovinu Velike Gospe. Slavlje je završilo nadbiskupovim blagoslovom i himnom „Lijepa naša“.

Gospina slika je u procesiji vraćena u crkvu Gospe Sinjske. Ovogodišnja proslava Velike Gospe u Sinju održana je pod geslom: „Marijo Majko, vodi nas Isusu!“