Istina je prava novost.

U Splitu predstavljena knjiga „Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini“

Knjiga „Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini“ umirovljenog mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića po prvi je put predstavljena javnosti u četvrtak 24. listopada 2024. u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.

Knjigu je objavila Nakladnička kuća „Tonimir“ iz Varaždinskih toplica, a o njoj su govorili banjolučki biskup mons. Željko Majić, profesor fundamentalne teologije don Nediljko Ante Ančić i politolog Danijel Vidović. Na predstavljanju su bili, među ostalima, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Književnica Anita Martinac, predsjednica južnohrvatskog ogranka društva hrvatskih književnika, pročitala je pismo biskupa Perića koji nije mogao sudjelovati na predstavljanju. U pismo, mons. Perić je zahvalio nadbiskupu Križiću i drugim uvaženim gostima, što su omogućili predstavljanje knjige. Posebno je istaknuo izjavu pokojnog biskupa Pavla Žanića o fenomenu Međugorja u kojoj govori kako „dosad spoznate istine priječe priznavanje ukazanja u župi Međugorje, naglašavajući kako su brojne nejasnoće suprotstavljene Gospi kao Djevici premudroj“. Dodao je da knjiga iznosi istinu o ovoj pojavi te zazvao zagovor Blažene Djevice Marije za sve okupljene.

Biskup Majić je izrazio radost što može biti dio skupa te podsjetio da je knjiga objavljena u rujnu 2024. i kako uz dva uvodna teksta sadrži petnaest tematskih studija. Pojašnjavajući učenje Crkve o biskupiji i biskupima, istaknuo je da dva pitanja, hercegovački slučaj i međugorski fenomen, prostorno i po stanovništvu malu biskupiju čine poznatom u cijelom katoličkom svijetu.

„Kada je biskup Ratko preuzeo biskupiju o međugorskom je fenomenu već bilo dosta građe, a svemu tome mons. Perić, priznati mariolog, pristupio je odgovorno. O tome svjedoči i ova knjiga. Nihil obstat Međugorju priznaje da postoje određena proturječja u pojedinim porukama. Također, Ruinijeva komisija zadržala se na prvih sedam dana, a nije obrađivala daljnja svakodnevna ‚ukazanja‘ Gospe“, rekao je.

Naglasio je kako Međugorje Notom nije priznato kao mjesto Gospinih ukazanja, već kao mjesto pobožnosti, a da knjigu treba promatrati u svjetlu traženja istine. „Knjiga nije protivljenje  dokumentu Svete Stolice, već može biti pomoć svima onima koji traže istinu o tome što se dogodilo u Međugorju. Ovo djelo preporučujem i držim ga iznimno vrijednim u traženju odgovora o ispravnom čašćenju Isusove i naše Majke Marije“, zaključio je.

Prof. dr. Nediljko Ante Ančić je prikazao pet poglavlja Note Dikasterija za nauk vjere o duhovnim plodovima Međugorja. „Iako je ovaj događaj u vjerničkoj javnosti izazvao radost, potrebno je reći da i dalje ostaju neke nejasnoće i knjiga biskupa Perića je na ovom tragu. Naime, biskup želi međugorske događaju usporediti s razboritošću Gospe i vidjeti koliko se to sve podudara ili odudara te doći do prave istine“ poručio je.

Napomenuo je da je neupitno kako su međugorska djeca doživljavala nešto neobično, ali je „isto tako činjenica da medicinski stručnjaci nisu uspjeli postići suglasje, a povjerenstva sastavljena na razini Biskupske konferencije i Mostarsko-duvanjske biskupije smatrala su da se u Međugorju Gospa nije ukazala“.

Politolog Vidović, ravnatelj kulturne ustanove „Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača“, u izlaganju se osvrnuo na pitanje istine. „Argumentacija kojom se biskup Perić u pisanju ove knjige služi, usidrena je dvostruko: primarno u Živoj Riječi koja je Put, Istina i Život, a na drugom mjestu je čvrsto uvjerenje u ispravnost stavova i postupaka njegova predčasnika biskupa Žanića“, pojasnio je.

Iznio je povijest tzv. hercegovačkog slučaja te pojasnio da je odnos mostarsko-duvanjskih biskupa s međugorskim fenomenom mnogostruko prepleten. „Biskup Žanić u početku je bio istinski otvoren za mogućnost intervencije odozgor, ali pojavljivanjem nekih nelogičnosti i prijetnji u porukama navodne Gospe biskup Žanić ubrzo doživljava otriježnjenje. Još je čudno što se Gospa u Međugorju nikada nije oglasila o gorućem problemu ove biskupije“, istaknuo je.

Nadbiskup Puljić, koji je tada kao svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije bio član tri komisije koje su donosile sud o Međugorju, rekao je kako tekstovi doneseni u knjizi nisu na tragu mainstream medija, već su prava teološko-mariološka studija. „Biskupi su se uvijek trudili da u Međugorju ne dođe ni do kakvih devijacija, već da se promiče zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Iako je bilo raznih problema i disciplinskih ukora, valja priznati kako su župnici i njihovi pomoćnici, a posebno ispovjednici, doprinijeli liturgijskoj razini i duhovnoj atmosferi u Međugorju“, posvjedočio je.

„U konačnici, većina ljudi koja dolazi u Međugorje ne stiže iz obijesti, već dolaze tražiti melem na svoje rane u svijetu u kojem su svih sedam glavnih grijeha stekli pravo građanstva. Važno je da se ljudi okupljaju, mole, hodočaste i slave Boga kako se ne bi ugasile duhovne klice koje svaki čovjek ima, a mjesta gdje se slave naši sveci uvijek su bila prikladna mjesta za središta duhovnosti i sabranosti. Takva je bila i treba ostati Župa sv. Jakova u Međugorju za koju se s pravom možemo nadati da će se osloboditi senzacionalizma, Knjiga mons. Perića može poslužiti kao prikladno štivo i prva pomoć u toj katarzi“, poručio je mons. Puljić.