Fra Matija Matošević predvodi misno slavlje

Svečanoj svetoj misi prethodila je molitva krunice i blagoslov svijeća i majki, posebno dojilje i trudnice. Uobičajena procesija izostala je  zbog epidemioloških mjera. Svečano misno slavlje predvodio je župnik fra Matija Matošević, uz pratnju pučkih pjevača i nazočnost ograničenog broja Gospinih štovatelja iz župe i grada.

Divno je biti u društvu nekoga tko je spojnica putem koje Bog zrači, djeluje

Mirjana Ivanišević i Vinka Brešan u crkvi uz kip Gospe od mlika

U propovijedi je fra Matija razmišljao o susretu Boga i čovjeka te napomenuo da nakon mnogo godina sve od srednjeg vijeka dolazimo u ovu povijesnu crkvu na isto mjesto – na susret kako bi prikazali žrtvu i dali hvalu Bogu, zahvalili majci Božjoj na uslišanom zagovoru kod svog Sina na daru majčina ‘mlika’ koje je poteklo preko usni dojenčadi. To majke dojilje čine i  dan danas te opravdavaju ime ove crkve.

Nastavio je da blagdan nazivamo ‘Susret’ kada se Bog u ljudskom tijelu prvi puta susreće sa svojim narodom. Svaki čovjek – odnosno svatko od nas teži  i traži susret  s Bogom, koji mu je smisao života na zemlji. Ova upaljena svijeća bila je znak vremena onih ljudi prije 500 godina u njihovu vjeru i prisutnost Boga među njima. Je li tako i danas kod nas u ova turbulentna virtualna vremena – pitajmo se? Pokušajmo ovim svijećama na Kandeloru osvijetliti sva srca u našim obiteljima kako bi se što više Isus Krist nastanio u njima i odbacio svaku pošast koju nudi ovaj virtualni svijet.
Kako bi našli više vremene u zajedničkoj molitvi i druženju s Isusom i svojim bližnjim, kako bi doživjeli Božju prisutnost – čovjeku je potrebna vjera. Vjera je dar Božji. Nju trebamo produbljivati kako bi  dopustili prosvjetljenost Isusova svijetla u našem srcu, duši i tijelu.Veća prosvjetljenost u nama očituje se i kroz našu sreću na našem licu koja djeluje Božanski na okolinu gdje se nalazimo. Zato se kaže divno je biti u društvu ‘nekoga’, koji je ‘link’ – spojnica preko koje Bog zrači – djeluje. Milina je biti u svjetlu svijeta, koje tjera tamu i nemamo se čega bojati u sve dane ovoga života.

Kandelora ili Svijećnica u stara vremena zvala se – Susret

Propovjednik je istaknuo da se Kandelora ili Svijećnica, u stara vremena, zvala Susret. Naš život je satkan mnogim susretima. U našem životu posebno mjesto zauzima susret s Bogom – dani kada smo primili neke od sakramenata kao što su: krštenje, prva pričest i vjenčanje. Sakramenti su posebni susreti s Bogom. Oni su vidljivi znakovi nevidljive milosti Božje, koja se događa kod nas. Milost Božja postaje dio stvarnosti našeg života.
Osim navedenog, s Bogom se susrećemo u svakodnevici, zato je danas Dan susreta. Pokušajmo ga na današnji suvremeni način doživjeti od susjeda, župljana, prodavača… Danas je blagdan svih susreta Boga i čovjeka te nas ljudi međusobno. Kroz svaki ljudski susret prosijava i božanska dimenzija i to po Isusovoj riječi:“Što god učiniste jednom od moje najmanje braće – meni učiniste!“ Danas slavimo i Dan posvećenog života svih onih koji su svoj život posvetili Bogu i Crkvi u nadi da budu oličenje Božje u ovom virtualnom svijetu. Nastojimo i mi biti što bliže Isusu – svjetlu na prosvjetljenje svih  ljudi na zemlji – zaključio je fra Matija Matošević.

Ranoromanička crkva Gospe kraj mora, starim Trogiranima poznata kao i crkva “Gospe od mlika”

Možemo napomenuti da  su u ovu crkvu zalazile majke koje nisu mogle imati djecu, molile se Bogu i Gospi te su im mnoge molitve uslišane. Također su tu zalazile majke dojilje da im Gospa i Bog podare što više mlijeka jer u to vrijeme nije bilo zamjenskoga, a znamo što bi to značilo za djecu kad nemaju majčina mlijeka. Po tome je ova crkva dobila ime Gospa od ‘mlika’. Oltar ukrašava kip Gospe od mlika, dar pok. župnika ove župe fra Ive Sadrića, dvije slike na zidovima: Gospa sa Isusom  i crtež Sv. obitelji su dar onih koji su dobili uslišanost molitve u ovoj crkvi.
Procjenjuje se da ova crkva  potječe iz 11. stoljeća i danas je najsačuvanija ranoromanička hrvatska crkva. U njoj je mladu misu služio biskup ban Petar Berislavić. U 13. stoljeću je nadograđena kao uspomena i zavjet za pobjedu Trogirana u pomorskoj bitci sa Splićanima, a bitka se odvijala na moru ispred crkve i vodila se navodno zbog zemljišta na Čiovu kojeg je Bela IV. darovao Trogiranima, dok su ga Splićani svojatali – Splićani su govorili: “Čije je ovo” i po toj uzrečici i otok je dobio ime Čiovo koji danas  pripada jednim dijelom Splitu  – Slatine, a ostatak  gradu Trogiru.

Danas je formirana na njemu i  općina Okrug. Pri kraju misnog slavlja fra Matija je svim nazočnima i njihovim obiteljima udijelio posebni  Božji blagoslov i  zahvalio svima koji se brinu oko ove povijesne crkve,  posebno gospođi Vinki Brešan i sinu Jošku, kod kojih se čuva ključ od crkve.