Na početku duhovnih vježbi pozdrav svim sudionicima uputio je predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić, izražavajući radost i zahvalnost vjeroučiteljima i odgojiteljicama u vjeri što su odvojili svoje vrijeme da barem kratko zastanu, promisle o sebi, svojem vjeroučiteljskom služenju i svjedočenju s obzirom na poziv i poslanje koje su po mandatu Crkve primili te u trenutcima mira i sabranosti napune svoje srce i dušu za ono što Bog i Crkva od njih očekuju. Pozdrav dobrodošlice izrekao je voditelju duhovnih vježbi, zahvaljujući mu na prihvaćanju poziva i dolasku u Veliku među vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri.

Nakon zaziva Duha Svetoga, sudionici su tijekom tri dana, u ozračju šutnje, osobne molitve i zajedničkih liturgijskih slavlja, promišljali o temeljnim istinama kršćanskog života. Polazeći od Božjeg poziva „Budite sveti! Jer sam svet ja, Gospodin Bog vaš!“ (Lev 19,2), voditelj je sudionike poticao da ponovno otkriju čežnju za svetošću kao cilj svakog kršćanskog života i vlastitog vjeroučiteljskog poslanja.

U drugom razmatranju, nadahnutom načelom i na temelju duhovnosti sv. Ignacija Lojolskog, sudionici su promišljali o svrsi ljudskog života, pozvani iznova staviti Boga u središte svoga života te u svim životnim okolnostima tražiti i birati ono što ih više vodi prema zajedništvu s njime. Posebno je naglašena unutarnja sloboda od svega što čovjeka udaljava od njegova konačnog cilja.

Treće razmatranje bilo je posvećeno povjerenju i pouzdanju u Boga, odnosno oslobađanju od straha u Božjoj blizini. Promatrajući evanđeoske prizore u kojima Krist smiruje oluju te poziva svoje učenike da se ne zabrinjavaju za sutra, sudionici su bili pozvani obnoviti vjeru u Božju providnost, prepoznati vlastite strahove i dopustiti Gospodinu da ih svojim mirom oslobodi tjeskobe i nesigurnosti.

Posljednje razmatranje bilo je usmjereno na otajstvo Božjeg milosrđa. Razmatrajući evanđeoske izvještaje o oproštenju grešnicima i prispodobu o milosrdnom ocu, vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri bili su pozvani produbiti vjeru u Boga koji ne prestaje ljubiti čovjeka, opraštati mu i vraćati dostojanstvo svoga ljubljenog djeteta. Poseban naglasak stavljen je na iskustvo Božje ljubavi koja osposobljava za opraštanje drugima i radosnije življenje vlastitog poziva.

Uz nagovore i razmatranja, sudionici su svakodnevno sudjelovali u slavlju mise, euharistijskom klanjanju, zajedničkoj molitvi časoslova te su imali dovoljno vremena za osobnu molitvu, šutnju i sakrament pomirenja, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.