U Vepricu proslavljeni srebrni jubileji misništva

Vepric, (IKA) – U svetištu Gospe Lurdske u Vepricu kod Makarske u srijedu 7. srpnja šestorica svećenika koji su prije 25 godina na blagdan sv. Ivana Krstitelja u splitskoj katedrali Sv. Duje primili sakramenat sv. reda, proslavili su svoj srebrni misnički jubilej. Petorica jubilaraca svećenici su Splitsko-makarske nadbiskupije, don Petar Đonlić, župnik Sv. Andrije apostola u Splitu, don Marinko Jurišin, župnik u Bijelom Viru kod Metkovića, don Ljubo Pavić, župnik Sv. Nikole u Metkoviću, i don Pavao Pavić, župnik u Krilu Jesenicama, a don Anđelko Kaćunko je svećenik Vojne biskupije, na službi kancelara u Vojnom ordinarijatu RH.

Koncelebriranu euharistiju predvodio je don Marinko Jurišin, a prigodnu propovijed, u obliku poticaja na promišljanje “što se u četvrt stoljeća dogodilo u nama i oko nas te kako trasirati svoj put prema misničkoj zlatnoj medalji u budućih 25 godina”, održao je don Anđelko Kaćunko.
Najprije je istaknuo da čovjek koji bilo što slavi ili obilježava u svojoj 50. godini života – premda je još dovoljno snažan za nastavak započetoga pa i nove izazove ipak osjeća već, ili počinje osjećati, da su nekako u mnogim segmentima njegovi “zvjezdani” odnosno dijamantni i zlatni trenuci već iza njega te se djelomično osjeća kao Selimovićev derviš Ahmed Nurudin u trenucima introspekcije. Tako je moguće da i svećenik, usprkos dobroj sakramentalnoj ukorijenjenosti i jakoj profesionalnoj rutini, intimno osjeća dozu frustracije zbog svega što se dogodilo u nama, zbog onoga što se nije dogodilo za nas, zbog onoga što slutimo ili što će se sigurno dogoditi ispred nas, te duboko proživljava starozavjetnu tužaljku: “Mira mi nema kostima” zbog prividne sreće bezbožnika. Ipak, nemir nad prošlošću, istaknuo je propovjednik, može djelovati i kao pozitivni impuls. Međutim, dodao je, “jedno je najvažnije: ništa od tjeskobnih misli ne bi smjelo potisnuti našu radost nad tolikim duhovnim plodovima koje je Gospodin po nama izveo u dušama i životima mnogobrojnih ljudi. To iskustvo, vjerujem, svaki od vas duboko nosi u sebi i može biti ponosan na tolika učinjena dobra i Bogu za njih zahvalan”.

Potom je istaknuo da su brojne i duboke promjene posljednjih desetljeća bez dvojbe utjecale je i na unutarnju promjenu ljudi. Nakon sekularizacije i dekristijanizacije društva danas smo u završnom činu konzumističke reklamokracije. Ubrzani globalizacijski trendovi ne ulijevaju nikakav optimizam. Kao okvir za naš život i svećeničko djelovanje u budućnosti, ocrtavaju nam proročki duhovi kroz sliku posljednjih vremena. Poklapaju se kršćanska dijagnoza i sociološka analiza stapajući se u prognozu o novom totalitarizmu, kako ga je već prije 50-ak godina vidio Huxley, istaknuo je don Anđelko te zaključio da, usprkos svemu što nas čeka te što naša Crkva nema jače i utjecajnije medije, ipak valja ostati “do kraja svjesni moćnog utjecaja svake naše na Evanđelju utemeljene riječi, kao i neizmjerne vrijednosti i nezamjenjive važnosti te ni s čim usporedive uzvišenosti našega svećeničkog poziva i rada”.
Jubilarci su na misi molili i za svoje žive ili preminule roditelje, rodbinu, kolege, profesore i dobrotvore, a posebno su se sjetili nadbiskupa Frane Franića, koji im je podijelio sakrament reda. Na kraju je don Anđelko, čestitavši svima srebrni jubilej i poželjevši da se u istom sastavu okupe na proslavi “zlatne medalje”, svoje kolege potaknuo da se češće sjete Isusova jamstva da njegovu Crkvu “ni vrata paklena neće nadvladati” te uvijek aktualne slike Crkve iz evanđelja, koja opisuje zgodu na apostolskoj lađi u oluji kad je samo Isus spavao, a apostoli, premda ustrašeni, svi su bili budni.
Domaćin jubilarcima bio je čuvar svetišta u Vepricu don Alojzije Bavčević.