Svečano obilježavanje ove okrugle obljetnice započelo je dan prije u četvrtak 5. studenoga u vojarni 1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia. Tom prigodom kod Spomen obilježja poginulim pripadnicima 1. gardijske brigade Tigrovi za sve poginule, nestale i umrle pripadnike Tigrova održana je minuta tišine, položeni vijenci i zapaljene svijeće, nakon čega je vojni biskup Jure Bogdan predvodio molitvu. Svečanost je nastavljena podjelom beretki pripadnicima 1. mehanizirane bojne Tigrovi.

Kako nije slavljena misa u Zagrebu zbog epidemioloških razloga u organizaciji Vojne kapelanije i zapovjedništva Tigrova organizirana je misa u vojarni „Pk. Predrag Matanović“. Misu za sve poginule, umrle i nestale Tigrove i sve hrvatske branitelje na otvorenome ispred spomen kapele Sv. Ilije Proroka služio je dušobrižnik ove postrojbe vojni kapelan don Branko Čagelj. Na misi su bili zapovjednik vojarne i 1. mehanizirane bojne Tigrovi pukovnik Krešimir Kršinić i zapovjednik 2. mehanizirane bojne Gromovi pukovnik Ivan Radić. Nazočili su i pripadnici postrojbi koji su u mjerodavnosti vojne kapelanije svetog Ilije proroka.

U propovijedi vojni kapelan don Branko je osvrnuvši se na misna čitanja istaknuo kako su pripadnici Tigrova na početku Domovinskog rata s vjerom i krunicom išli hrabro u obranu svojih domova prošavši cijelu Hrvatsku. Nažalost neki su položili svoje živote poput pšeničnog zrna koje je umrlo, ali je dalo obilat rod. Taj rod smo mi i slobodna nam država i dužni smo s poštovanjem se odnositi prema pokojnim pripadnicima Tigrova čiju beretku neki od nazočnih nose i koriste isti poklik „Za Hrvatsku kao tigar“. Kapelan je istaknuo da nismo kao oni devedesetih pozvani braniti Domovinu oružjem, ali smo tu kao vojska pomagati i na druge načine Hrvatsku kao što činimo u poplavama, potresima, požarima.

Na kraju je propovjednik pozvao da cijenimo i oslanjamo se na Boga i Crkvu kao što su činili Tigrovi u Domovinskom ratu. Mi smo se kao i oni rodili, živimo i umiremo sa znakom križa u kojem je spas. Kapelan je potaknuo okupljene da nastoje i duhovno raditi na sebi, te da pomažu jedni drugima po uzoru na hrabre i požrtvovne Tigrove. Don Branko je ohrabrio okupljene da se ne srame obratiti kapelanu za pomoć,“ jer smo tu za njih kao i uvijek“.