Knjiga donosi zanimljive slike i zgodne koje dodatno približuju Božju riječ, a obuhvaća sve tri liturgijske godine. Vlč. Tomašević je kroz tri godine svakoga tjedna pronalazio i pisao priče za Katolički tjednik, a Salesiana je te poticajne zgode skupila, uredila i pretočila u knjigu. Predstavljajući knjigu, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić rekao je da je rado čitao Tomaševićeve propovijedi u Katoličkom tjedniku koji su ga često nadahnuli. „Tako jednostavno, a tako duboko primijenjena riječ Božja. Izazove čovjeka na razmišljanje. Kad čovjek ovo pročita, doživi bliskost evanđelja. Priče su jako simpatične i inspirativne. Ova knjiga je izazov da se Evanđelje čita, nadahnuće da se Evanđelje čita. Želim da ova knjiga bude duhovno obogaćenje, način kako Božju riječ usvajati i živjeti“, rekao je kardinal Puljić.

O knjizi je govorila i urednica Nada Babić, a autor Tomašević je na svoj humorističan način iskazao radost i zadovoljstvo što je dobio priliku objaviti ovu knjigu.

„Knjiga je nastala iz potrebe drugoga, potrebe urednika Katoličkoga tjednika da se napišu ove propovijedi. No, to nije samo potreba drugoga. Izraslo je u moju osobnu potrebu. Primjeri uvijek potiču, približuju nam ono što nam je drago, daju nam snagu da idemo u određenom pravcu. Želja mi je bila da budemo povučeni riječju Božjom, to je ono što me poticalo. U ovoj knjizi sam ja neka vrsta urednika, priređivača. Nijedna od ovih priča nije moja“, kroz smijeh je rekao dr. Tomašević. „Koristio sam se jednom engleskom knjigom i tražio po internetskim stranicama. Komentare na priče sam pisao ja, uz pomoć Nade i Viktorije. Rad je bio naporan, ali radostan, uz puno ljubavi. Tek kad sam ušao ovdje, vidio sam na plakatu da je Salesiana knjiga za dušu. Ovo je knjiga za dušu i za srce. Vjerujem da ćete se u to i sami uvjeriti kad budete čitali“, rekao je vlč. Tomašević.

U crkvi Svete Mati Slobode počela je i devetnica sv. Ivanu Boscu. Misu je predvodio don Mario Bobić, a pjevao je dječji zbor Don Boscova radost.

Don Mario je pojasnio kako ulomak pročitanog evanđelja koje govori o tome „tko su braća njegova“ poziva na zajedništvo. „Zajedništvo koje je u suprotnosti s današnjim egoističnim, individualističkim mentalitetom ljudi koji prvenstveno gledaju svoju korist, potrebe i želje. Don Bosco se tijekom života borio sa sličnim problemom. Tada je na scenu stupila industrijska revolucija, mladi su ostali zanemareni, nije se vodila konkretna briga o njima. Važniji je bio tehnološki razvoj nego odnos i rad s mladima. Don Bosco je prepoznao taj problem, počeo je okupljati mlade u oratoriju, družiti se s njima, podučavati ih… Pružio im je dom i utočište, mjesto gdje se osjećaju prihvaćeno, sigurno i voljeno. Njegov nam primjer može biti putokaz i ohrabrenje na našem putu svetosti i pronalasku Božje volje u svome životu. Taj put neće uvijek biti lagan, ali će biti plodonosan“, istaknuo je don Mario.