Objavila ih je izdavačka kuća Synopsis u suradnji s Hrvatskim leksikografskim institutom Bosne i Hercegovine iz Mostara. Uz autora knjiga, na predstavljanju su govorili i novinari Brane Vrbić i Ivo Lučić te književnik i publicist Ivan Lovrenović koji je uredio knjige.

Biskup Sudar na predstavljanju je kazao kako se u oba djela do krajnosti trudio biti iskren i nepristran naglasivši: “Misli  koje se u ovim knjigama nalaze, prije svega su, plod mojih promišljanja, i možda sebi umišljam, želje dati mali doprinos međusobnom razumijevanju i prihvaćanju ljudi i naroda u Bosni i Hercegovini, zemlji čiji su stanovnici vjekovima odviše kušani svakim zlom, a ponajviše pogubnim uvjerenjem da su za sve krivi uvijek i samo oni drugi”.

Vrbić je rekao kako bi bilo šteta da netko poput biskupa Sudara nije dobio priliku reći svoj sud o događajima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, o tamošnjem društvu, povijesnim mijenama i nadasve o katoličkoj vjeri i Crkvi, a što je objavljenim knjigama učinjeno. Detaljnije je predstavio knjigu “Snaga je u odricanju od sile i moći” koja je plod njegovog razgovora s biskupom Sudarom.

“Pred vama je, dragi čitatelji, jedan zapis o BiH u 20. i početkom 21. stoljeća, o katolicima Hrvatima, i životu zemlje različitih naroda i vjera, o ratovima, etici, čovjeku, vjeri, Bogu. Djelo je nevjerojatan kolorit biskupovih prebogatih misli i rječitih odgovora na pitanja jednog novinara. Pred vama se na njezinim stranicama otvara nebosklon događaja, sjećanja, promišljanja i najdubljih uvjerenja čovjeka, katolika, Hrvata i biskupa poniklog u predjelu gdje se spajaju Bosna i Hercegovina”, istaknuo je Vrbić.

Svijet biskupa Sudara u knjizi “Snaga je u odricanju od sile i moći” počiva na tri stupa, a to su ljudi, pripadnost zemlji i vjera, naglasio je Lučić. “Sudarov svijet je svijet vjere. Molitva ga je prožimala duboko, od malih nogu i prati ga cijeli život u dobru i zlu. Njegovo iskustvo s Crkvom može se sabrati u cjelovitu kritiku koja seže od pogrešno shvaćenog kršćanstva koje se doživljava kao sputavanje slobode i zapreka prema radosti do nekritičkog preoblikovanja unutarcrkvenih odnosa milosrđa u potčinjavanje braće na nižim hijerarhijskim položajima što Sudar naziva begovskim pastoralom”, objasnio je Lučić. Biskup u djelu promišlja i o problemu napuštanja vlastitog zavičaja, to jest, domovine, dodao je Lučić pa se pozvao na biskupove misli: “Unatoč svim svojim vrijednostima i važnostima, zavičaji postaju sve beznačajniji i već duže vrijeme se prazne. To što bi drugdje bilo pretvoreno u zaštićeni park prirode i povlaštena mjesta življenja s neshvatljivom lakoćom smo ostavili, bojim se i prezreli, puštajući da zaraste u da zaraste u šumu i korov. Bez osude bilo čije odluke da ode, boli ta današnja lakoća napuštanja svoga rodnog mjesta, očevine, kraja i domovine”.

Lovrenović je kazao što ga je u Sudarovom pisanju najviše oduševilo. “Prije svega, sposobnost da drži, kako bi rekli stari ljudi, tvrdu vjeru, u konačnici, prema samom životu, prema vrijednostima života, a da u isti mah na njegove oči ne pada nikakva koprena nekog zavaravanja ili sklonosti nekim iluzijama dobra, tamo gdje dobra nema”, rekao je i naglasio da autora ovih knjiga, koji zastupa međusobno poštivanje različitih kultura i religija i potiče na pokajanje za počinjeno zlo i glupost, možda najbolje opisuje rečenica koju izgovara lik književnika Ive Andrića, derviš Alideda: “Čovjek je dužan svome zavičaju”, zaključio je Lovrenović.