Uz biskupa Vladu koncelebrirali su i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, krčki biskup Ivica Petanjak, varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak i više od pedeset svećenika iz Zagrebačke nadbiskupije te Sisačke i Varaždinske biskupije, a nazočilo je i dvadesetak časnih sestara.

Na početku homilije izrazivši iskrenu sućut biskupu Košiću i njegovoj obitelji, biskup Radoš je poručio kako je Uskrsni ponedjeljak dan kada najčešće odlazimo u Emaus. „I danas su mnogi htjeli poći kod svojih prijatelja, roditelja ili na neko lijepo mjesto. Emaus je nešto idilično i želimo osjetiti Božju prisutnost na tom našem putu. Želimo osjetiti onu radost koja polako raste u nama, a da bi se radosni s puno snage vratili kući. Gospodin nam je danas dao da pođemo na jedan poseban Emaus. Dragi brate Vlado, kažu da su dvojica pošla tamo, baš kao što je i svaki od nas, danas pošao s tobom. Ti si onaj drugi, koji je naš prijatelj i s kojim Gospodin želi da danas pođemo u Emaus. Ne samo ti, nego i tvoja sestra, obitelj i rodbina. Znamo da ova slika i ono što nam je ispričao evanđelist Luka, zapravo je slika euharistije. To je slavlje koje je tako lijepo ispričano u ovom događaju u svim elementima sa životnošću učenika koji sudjeluju u Isusovom hodu, svjesni da je Emaus – euharistija, bit njihova života“, poručio je biskup Radoš.

U nastavku, rekao je i kako smrt, posebno roditelja ili djeteta, nosi ranu koja teško može biti zaliječena. „Ona nosi prazninu koja, ako ne ostane praznina, ne možemo ni razumjeti ni prihvatiti dar koji želi tu prazninu ispuniti i dati joj svjetlo koje nema. Prilika je kada ispraćamo svoje najdraže, kada ih stavimo u grob, da Gospodin ponovo otvori našu dušu, da iz toga groba naše duše pokupi ono što je mrtvo i da nam da radost uskrsa i života. To je prilika i izazov na koji nas Bog iznova poziva u ovakvim trenucima oproštaja od naših dragih. Danas smo dragi Vlado s tobom i tvojima na Emausu. Molimo Gospodina da vam bude na putu, da vam da svoje svjetlo i ražari nutrinu, a kako biste mogli njega prepoznati živog i prisutnog. Ako Krista takvog svi mi prepoznamo, prepoznat ćemo i da oni koji su otišli, žive u njemu i s njim“, zaključio je varaždinski biskup.

Nakon popričesne molitve svim okupljenima na riječima sućuti, molitvi i dolasku zahvalio je biskup Košić. Biskup je posebno zahvalio i liječnicima i medicinskim sestrama u Varaždinskoj bolnici, u Varaždinskim Toplicama i Bolnici Klenovnik na brizi za mamu koja je tri mjeseca bila na njihovoj skrbi, dok je posljednji mjesec bila kod kuće gdje je i preminula okružena brigom i ljubavlju svojih najmilijih.

Na groblju se od pokojnice oprostio i domaći župnik vlč. Ivan Sakač koji je posvjedočio kako je pokojnica imala dvije osobite vrline: ljubav i brigu prema obitelji te vjernost Kristu i Crkvi. Na kraju je vlč. Marko Vuković pročitao i sažalnicu zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše te prenio izraze sućuti kardinala Josipa Bozanića.