Milan Daniel Jurić, trajni đakon Sisačke biskupije, pokopan je u ponedjeljak, 18. listopada na mjesnom groblju u Pešćenici u prisutnosti najbliže rodbine i braće svećenika. Sprovodne obrede i nakon toga misu zadušnicu u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Branimirom Motočićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, nacionalnim ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislavom Markićem i više svećenika.

Milan Daniel Jurić, preminuo je u petak, 15. listopada u Zagrebu u 50. godini života. Rođen je 9. listopada 1972. u Tovarniku od oca Andrije i majke Kate rođ. Topić. Osnovnu školu završio je u Tovarniku, a srednju u Vinkovcima. Po završetku škole stupa u ZNG, kao pripadnik Hrvatske vojske. Nakon rata studirao je teološke znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu – Sveučilišta u Zagrebu gdje je 21. lipnja 2017. magistrirao na temu „Rasprava o Bogu u filozofiji Karola Wojtyle“. Kao vjeroučitelj djelovao je u OŠ Tin Ujević u Zagrebu gdje je u ovoj školskoj godini preuzeo službu ravnatelja škole. U braku sa suprugom Gordanom, vjeroučiteljicom ima tri kćeri: Ivanu, Andrijanu i Kristinu. Za trajnog đakona zaredio ga je sisački biskup Vlado Košić 10. prosinca 2011. u sisačkoj katedrali, a djelovao je u župama Pešćenica i Lekenik.

U homiliji, izrazivši iskrenu kršćansku sućut obitelji, biskup je rekao kako pokojni Daniel svima može biti primjer i nadahnuće. Biskup je također podsjetio kako je simbolično danas blagdan sv. Luke koji je napisao Evanđelje i Djela apostolska i koji je bio najbliži suradnik sv. Pavla. „On ga je pratio na misijskim putovanjima u navješćivanju Evanđelja i sve je to pomno bilježio. Baš zato je i napisao Evanđelje koje odiše jednom Isusovom posebnom brigom za siromašne i bolesne, za grešnike. Sv. Luka, kao evanđelist, zaštitnik je svih nas koji navješćujemo Evanđelje;  biskupa, svećenika i đakona. Upravo prije 10 godina – to bismo slavili 10. prosinca o.g. – bio je tako i naš Daniel zajedno s još dvojicom kandidata u katedrali u Sisku zaređen za trajnog đakona. To je bila novost, ali jedna lijepa novost i služba koju su ova trojica đakona vršili. Daniel se posebno isticao jednom nenametljivošću, finoćom, dobrodušnošću i zauzetošću. On je doista svime što je radio navješćivao Evanđelje. Kao što je i posvjedočio župnik, u ovoj crkvi 10 godina je  propovijedao, krstio, vodio sprovode i vjenčanja. Radosno je to činio, kao što je radosno i navješćivao Evanđelje – Radosnu vijest koja govori da nas Isus spašava, da je za nas umro i uskrsnuo i da nas poziva da i mi idemo za njim“, rekao je biskup zahvalivši pokojniku na njegovoj ljubavi prema Crkvi i žrtvi koju je podnio kako za svoju obitelj, tako i za Domovinu.

U nastavku biskup je podsjetio i na pročitano Evanđelje svetog Luke koji je zapisao Isusove riječi: žetva je velika, ali radnika je malo. „Mnogo je pozvanih i veliko je polje rada gdje treba navješćivati Evanđelje, ali nema dovoljno radnika. Oni koji se odazovu poput Danijela, dragocjeni su i zato nam je teško kada tako mladi suradnici odlaze. Pitamo se Bože zašto? Je li trebalo da tako relativno mlad, u dobi kada je još mogao puno dati, bude pozvan? Druga pročitana rečenica, koja govori o tome kako Isus šalje apostole: šaljem vas kao ovce među vukove, može dati odgovor. Zanimljivo je to kako Gospodin doživljava ovaj svijet, a to je da u ovom svijetu vlada neprijateljstvo prema Evanđelju. Oni kojima mi dolazimo govoriti o Isusu nisu uvijek spremni čuti Radosnu vijest. Mogli bismo reći, kao za prvog đakona mučenika Stjepana kada su ga Židovi slušali, zatisnuli su uši da ga ne čuju. Istinu ne vole svi čuti. Istina poziva na promjenu života i novi stav koji bi trebalo zauzeti i zato je nekada neugodna i zato je Evanđelje i sam Isus doživljavao neprijateljstvo od početka, bio je odbačen, raspet i usmrćen. Tako je često i s nama u ovom svijetu koji nije prijateljski naklonjen Kristovom Evanđelju. Moramo biti svjesni toga da je danas možda još i teže navješćivati Evanđelje, jer je toliko različitih ideologija koje su protiv kršćanstva da treba biti umješan, treba znati kako se nositi između Scile i Haribde i izbjegavati njihove zamke te ploviti Kristovom lađom da što više ukrcamo njegovih učenika i dovedemo ih do spasenja“, poručio je biskup ustvrdivši kako je upravo Milan Daniel bio takav hrabri svjedok istine Evanđelja.

Na groblju od pokojnika se oprostio i domaći župnik Motočić posvjedočivši o njegovoj bezuvjetnoj ljubavi prema obitelji, Kristu i Crkvi te domovini. Župnik je i poručio obitelji da nisu sami i da se uvijek mogu pouzdati u ovu zajednicu koju je Daniel toliko zadužio.