Ukopan mons. Josip Ćorić, svećenik Sisačke biskupije

Mons. Josip Ćorić, rođen je 12. rujna 1942. u Gradinskom Lugu, župa Gradina, od oca Blaža i majke Bojane r. Varnica. Osnovnu školu završio je u Gradini, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu (1961.), a teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1968.), gdje je 29. lipnja 1968. zaređen za svećenika. Kapelansku službu obnašao je u zagrebačkoj župi sv. Blaža (1969. – 1970.), nakon čega djeluje od 1970. do 1972. kao aktuar i bilježnik na Duhovnom Stolu u Zagrebu.

Godine 1972. preuzima službu prefekta u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i obnaša je do 1974. kada je imenovan subsidijarom u župi Svih svetih u Sesvetama (1974.-78.). Iz Sesveta je krajem veljače 1978. premješten za župnika u župu sv. Petra u Ivanić-Gradu gdje ostaje do svoga umirovljenja (14.6.2017.). Obnašao je i službu Ivanić-gradskog dekana od 1978. do 2016. godine. Bio je generalni vikar Sisačke biskupije (2010.- 2017.); član Prezbiterskog vijeća i Zbora savjetnika Sisačke biskupije (2010.-2015.). Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 12. siječnja 2012. monsinjorom-prelatom. Posljednje godine svoga ovozemaljskog života proživio je u Svećeničkom domu u Zagrebu.
U homiliji biskup je rekao kako nas pročitana Božja Riječ sve poziva da svoj život na zemlji upriličimo Isusu Kristu, koji je upravo to činio, a i tražio svoje učenike isto. „Da pristupamo onima koji su u potrebi i da im pomažemo, da budemo bližnji braći u nevolji. Čineći to služimo samom Gospodinu: hranimo gladne, pojimo žedne, oblačimo gole i bose, primamo pod krov beskućnike… Gdje smo mi to dobro činili, pitaju se oni koje tako Gospodin imenuje, a odgovara: što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili. Ta svijest osobito je prisutna i treba biti prisutna među nama svećenicima koji smo pastiri postavljeni da vodimo zajednice vjernika. Svi bismo mi kao Isusovi učenici trebali slijediti te njegove riječi i njega prepoznavati i služiti mu u potrebnima, ali tu posebno mora prednjačiti svećenik“, rekao je biskup istaknuvši kako je baš to činio pokojnik.
Biskup je rekao i kako je pokojnik bio doista takav pastir koji je mogao i primjerom pokazati što to Isus od nas traži i što znači biti Kristov učenik. „Kao što smo čuli, za vrijeme Domovinskog rata bio je utočište mnogima, mnoge je nahranio i zbrinuo, pokazao kako se ova Isusova zapovijed ostvaruje u životu. Zato ga sa zahvalnošću spominjemo, s ljubavlju ga se sjećamo i za njega se Bogu molimo. Osobno mogu posvjedočiti kako je i meni bio dobar suradnik u prvih sedam godina Sisačke biskupije, a i prije. Bio je uključen u njezinon osnutak i bio velika potpora u stvaranju. Radosno sam ga zato i predložio papi za mons. prelata, te je on to priznanje zasluženo dobio“, ustvrdio je biskup te još poručio kako o pokojnom Josipu može reći sve samo najbolje kao svećeniku, čovjeku i svom suradniku.
Nakon popričesne molitve u ime obitelji svima okupljenima na dolasku zahvalila je sestra pokojnika s. Blažimira Ćorić, a od pokojnika oprostio se u ime župljana Ivanić-Grada dr. Mile Marinčić. Na sprovodu od pokojnika oprostio se i mons. Marko Cvitkušić. Pismo sućuti požeškog biskupa Antuna Škvorčevića pročitao je mons. Krpeljević, a pismo sučuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića župnik u Ivanić-Gradu vlč. Branko Koretić.