Umrla akademkinja Marija Ujević Galetović

Akademkinja Marija Ujević Galetović rođena je 20. listopada 1933. u Zagrebu, kao kći istaknutog leksikografa i publicista Mate Ujevića. Diplomirala je 1958. na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u klasi Frane Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu. Od 1987. predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti i u nekoliko navrata bila pročelnica Kiparskog odsjeka. Za redovnu članicu HAZU-a izabrana je 1998. godine.

S akademikom Šimom Vulasom autorica je poprsja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na njihovom grobu u zagrebačkoj katedrali. Među religioznim skulpturama ističu se Uzašašće u crkvi svetog Nikole u Rijeci, Sveti Franjo u Visokom, kip svetog Pavla u njegovoj crkvi u Zagrebu, vratnice katedrale u Požegi, te 13. postaja Križnog puta u Mariji Bistrici (s Antom Orlićem).

Autorica je nekoliko javnih skulptura, među ostalim spomenika Augustu Šenoi, Miroslavu Krleži, Vlahi Paljetku i Jurju Križaniću u Zagrebu, spomenika Miroslavu Krleži u Osijeku i Opatiji, Jakovu Gotovcu u Osoru, Frani Petriću u Cresu, papi Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku te Mati Parlovu u Puli. Izlagala je na mnogim izložbama i dobila brojna priznanja, među kojima i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 2012.

Bila je jedan od glavnih nastavljača tradicije hrvatskoga figurativnog kiparstva kojega je povezala sa suvremenim i avangardnim shvaćanjima. Početkom 1960-ih približila se pop-artu i novoj figuraciji; pročišćivala je oblike i naglašavala izražajnost različitih materijala (alabaster, porculan, bronca, poliester, aluminij). Portrete je oblikovala kao kiparske metafore oslonjene na prirodne oblike (Franz Kafka, 1979.), a u volumenima oštrih bridova i osebujne stilizacije bila je bliska kubizmu (A. G. Matoš, 1979.). Ritmičkim kontrastima svjetla i sjene postizala je ekspresivnost, a bojom metafizičko značenje kipa (Meta, 1979.). U 1980-ima oblikovala je postmodernističke skulpture (Melanija, 1988.; Čizma, 1989.). U kasnijim radovima sintetizirala je svoja iskustva služeći se klasičnim i modernim asocijacijama (Trkač, 1995.; Mačka, 2009.), piše u priopćenju HAZU-a koje potpisuje Marijan Lipovac.