Budi dio naše mreže
Izbornik

Umro mons. Ivan K. Pavković, prvak hrvatskih grkokatoličkih svećenika

Križevci (IKA )

Križevci, 7. 6. 1994. (IKA) – Na gradskom groblju u Križevcima u ponedjeljak 6. lipnja pokopan je mons. Ivan Krstitelj Pavković, prvak hrvatskih grkokatoličkih svećenika, dugogodišnji rektor Grkokatoličkog sjemeništa i župnik župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Preminuo je u subotu 4. lipnja ujutro u samostanu redovnica bazilijanki u Križevcima. Sprovodne obrede vodio je križevački vladika Slavomir Miklovš zajedno s 25 katoličkih svećenika istočnog i zapadnog obreda. Od pokojnika se oprostio vladika Slavomir, sadašnji rektor Sjemeništa mr. Nikola N. Kekić, župnik Pavkovićeve rodne župe Mile Vranešić, u ime sestara bazilijanki s. Makrina i križevački grkokatolički župnik Zvonimir Besermenji.
Nadbiskup zagrebački, koji je i metropolit hrvatskim grkokatolicima, kardinal Franjo Kuharić, ne mogavši osobno sudjelovati u sprovodu, uputio je izraze sućuti križevačkom biskupu, Grkokatoličkom sjemeništu, Žumberačkom vikarijatu i hrvatskim bazilijankama. Kardinal, među ostalim, ističe:
“S njim hrvatski grkokatolici mnogo gube na zemlji, ali dobivaju u vječnosti zagovornika.”
“On je u službu rektora Grkokatoličkog sjemeništa ulagao cijelu svoju savjest i zauzetost za dobro grkokatoličke eparhije, imajući osobito u vidu potrebu i korisnost toga Sjemeništa za hrvatsku grkokatoličku zajednicu, koja je kroz povijest iz tog sjemeništa dobivala ne samo svoje svećenike nego i kulturne djelatnike zaslužne za duhovni i kulturni napredak žumberačkih Hrvata grkokatolika.”
“Bio je uvijek vjeran predstojnik zajednice hrvatskih grkokatolika, čuvajući i zastupajući njihov identitet i tradicije.”
“Kad mu je nakon aktivne službe preostala samo patnja, imao je uza se redovnice bazilijanke da mu poput Šimuna Cirenca u teškoj bolesti budu prisutnost pažnje i ljubavi.”
Ivan Krstitelj Pavković rođen je 17. listopada g. 1917. u Pavkovićima, zaselku župe Grabar na Žumberku. Osnovnu je školu pohađao u Grabru i susjednom Pećnom, gimnaziju u Lavovu u Ukrajini. Zbog početka drugog svjetskog rata vraća se u Zagreb gdje studira i diplomira na katoličkom bogoslovnom fakultetu. Zaređen je u izvanrednim uvjetima u kapeli časnih sestara milosrdnica u bolnici u Vinogradskoj ulici 16. rujna 1945. U toj je, naime, bolnici, kao zatočenik dovršavao svoj život križevački vladika dr. Janko Šimrak, koji ga je zaredio. Kratko je vrijeme upravljao župom Drage, a zatim je g. 1946. imenovan prefektom Grkokatoličkog sjemeništa u zagrebu. U rujnu g. 1956. imenovan je rektorom toga Sjemeništa i župnikom gkt. zagrebačke župe sv. Širila i Metoda. Zbog naručenog zdravlja na službi župnika zahvalio se g. 1984, a na službi rektora g. 1990. Kao umirovljeni svećenik (ali ne primajući nikakvu mirovinu!) u svojoj teškoj bolesti neko je vrijeme živio u križevačkom biskupskom dvoru, a zatim u tamošnjem samostanu bazilijanki.
Kao dugogodišnji upravitelj Sjemeništa odgojio je mnoge naraštaje svećenika križevačke biskupije. U teško doba uspio je obnoviti Sjemenište i župnu crkvu u Zagrebu, crkvu i župni dvor u Stojdragi, također u Sošicama, kapelu sv. Petke na Budinjaku, te uspostaviti župnu kuću s kapelom u Stenjevcu.
Sakupio je i izdao zbirku propovijedi “Iz njihove ostavštine”, molitvenik za grkokatolike “Gospodi pomiluj”, Liturgiku i Trebnik. Preveo je na hrvatski jezik i izdao Liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga, sv. Bazilija Velikog i Pretposvećenih darova, te joč neke bogoslužne knjige. Izdao je i dvije knjige žumberačkih narodnih običaja. U samostanu bazilijanki u Sošicama utemeljio je zbirku žumberačkih starina. Godine 1978. pokrenuo je godišnjak “Žumberački krijes” i urešivao ga do g. 1987. Bio je doista duhovni pokretač cjelokupnog crkvenoga života u župama Žumberačkog vikarijata..