Na slavlju se okupio velik broj vjernika, među kojima su bili prvopričesnici, krizmanici, članovi Ličke pukovnije, vjernici odjeveni u ličke narodne nošnje te brojni hodočasnici i vjernici iz Gospića i okolice. Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića i Patrika Turčina.

U homiliji je biskup Medo istaknuo kako svetkovina Tijelova vjernike vraća u samo središte kršćanske vjere – otajstvo euharistije, Kristove stvarne prisutnosti pod prilikama kruha i vina.

„U onome što je najjednostavnije i najskromnije – u kruhu i vinu – Bog nam daruje ono najdragocjenije: samoga sebe“, rekao je biskup, podsjetivši kako je kruh kroz povijest čovječanstva bio znak života, rada, zajedništva i zahvalnosti. Istaknuo je da Isus za sebe kaže: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“, naglašavajući da Krist u euharistiji ne daje samo nešto od sebe, nego daruje samoga sebe.

Govoreći o tijelovskoj procesiji, biskup je naglasio kako vjernici ulicama grada ne nose tek sveti znak, nego živoga Krista.

„Nosit ćemo Krista živoga, Krista koji želi proći našim ulicama, trgovima, pokraj naših kuća, ustanova, obitelji, naših rana i naših nada. Krista nosimo gradom da njegove rane dotaknu naše rane i da njegova prisutnost ozdravlja sve koji trpe“, poručio je.

Posebno je istaknuo da Bog nije daleko od ljudske patnje, nego u Isusu Kristu ulazi u ljudsku povijest, ljudske križeve i ranjenosti te ih iznutra otkupljuje.

Središnji naglasak propovijedi bio je poziv da se euharistijska vjera ne zaustavi na oltaru, nego da zahvati svakodnevni život vjernika.

„Nije dovoljno da Bog bude prisutan samo na oltaru, u crkvi i u svečanoj procesiji. Potrebno je prijeći od Boga oltara k Bogu života. Potrebno je da se euharistijska vjera živi u svakodnevnom životu“, rekao je biskup Medo.

Osvrćući se na izazove suvremenoga društva, citirao je francuskoga teologa Yvesa Congara, koji je zapisao da je „Bog bez svijeta posljedica svijeta bez Boga“, upozorivši kako religija odvojena od života lako postaje svrha samoj sebi. Govoreći o današnjem društvu, primijetio je kako mnogi prostori postaju „nemjesta“ u kojima se ljudi susreću samo površno, bez stvarnoga zajedništva.

„Moramo učiniti sve da naše crkve ne postanu takva nemjesta, prostori prolaska, mjesta u kojima se samo izvršavaju vjerski obredi, a da se pritom ne susretne živi Bog“, naglasio je.

U nastavku homilije biskup se osvrnuo na misao pape Benedikta XVI., koji, tumačeći riječi svetoga Pavla: „Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju“ (1 Kor 10,31), ističe da euharistija zahvaća cjelokupni život vjernika i postupno ga preobražava Božjom milošću.

„Euharistija nije bijeg od života. Ona nas vraća životu na nov način. Ona nas uči zahvaljivati, uči nas dijeliti, uči nas vidjeti čovjeka pokraj sebe. Uči nas da nitko nije toliko siromašan da ne bi mogao nešto darovati, niti toliko bogat da mu ne bi trebala Božja milost“, rekao je biskup.

Kao primjer vjere i velikodušnosti naveo je udovicu iz Sarfate koja je, premda je imala tek šaku brašna i malo ulja, podijelila ono malo što je posjedovala te tako iskusila Božju providnost. Istaknuo je kako su pred Bogom velika i najmanja djela učinjena iz ljubavi.

„Velik je i mali komadić kruha koji se dijeli. Velika je svaka riječ koja unosi utjehu. Velik je posjet bolesniku. Veliko je opraštanje. Velika je molitva za onoga koji pati. Velika je ruka pružena čovjeku koji je sam“, poručio je.

Na kraju homilije pozvao je okupljene da tijelovska procesija ne ostane samo vanjski čin pobožnosti, nego da Kristova prisutnost zahvati sve prostore života.

„Kada se procesija završi, neka ne završi naše svjedočanstvo. Krist kojega danas nosimo u pokaznici želi biti prepoznat u našem srcu, našoj riječi, našem poštenju, našoj dobroti i našoj spremnosti da dijelimo kruh s drugima. Ne zaustavimo se samo na Bogu oltara. Služimo Bogu života – Kristu prisutnom u euharistiji i Kristu prisutnom u svakom čovjeku“, zaključio je biskup Medo.

Nakon misnoga slavlja uslijedila je tradicionalna tijelovska procesija ulicama Gospića. Na njezinu čelu bili su prvopričesnici i krizmanici, dok su prvopričesnice, noseći košarice, prosipale latice cvijeća pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U procesiji je nošena pokaznica s Presvetim, nad kojom je bio baldahin kao znak časti iskazane Kristu prisutnom u euharistiji.

Procesiju su molitvom, pjesmom i glazbom pratili brojni vjernici. Posebno svečanom ozračju pridonijeli su članovi Limene glazbe iz Karlovca te Katedralni zbor. Sudjelovali su i pripadnici Ličke pukovnije u povijesnim odorama te sudionici odjeveni u ličke narodne nošnje.

Tijekom procesije vjernici su se zaustavili kod četiriju postajnih oltara, gdje su naviješteni evanđeoski odlomci, upućene molitve i prošnje te podijeljen euharistijski blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Po povratku u katedralu župnik o. Marko Maglić zahvalio je biskupu Medi na predvođenju slavlja, svećenicima, članovima Limene glazbe iz Karlovca, pripadnicima Ličke pukovnije, sudionicima u narodnim nošnjama, prvopričesnicima, krizmanicima, pjevačima, ministrantima te svim vjernicima koji su svojim sudjelovanjem pridonijeli dostojanstvenoj proslavi svetkovine Tijelova.

Svečano slavlje završilo je euharistijskim blagoslovom u gospićkoj katedrali.