Uskrs - mjera ljudskoga određenja

1. Isusovo uskrsnuće tiče se svakoga čovjeka, svakoga vjernika, ali tiče se napose svih onih koji se nazivaju njegovim imenom, svih kršćana koji čine zajednicu Krista Uskrsloga. Isusovim je uskrsnućem prožet svatko tko je kršten u njegovo ime. Isus svojim uskrsnućem nije obnovio samo našu budućnost, našu vječnost. On je njime obnovio sav naš život, sve što jesmo, sve što činimo, sve naše odnose.

Isusovo uskrsnuće dotiče svakoga čovjeka. «To ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje. A budući da je Krist umro za sve i da je konačni čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, moramo držati – kaže Drugi vatikanski koncil – da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže tom pashalnom misteriju» (GS 22). Naime, kako kaže Koncil, Krist potpuno otkriva čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost ljudskoga poziva, jer se u Kristovom uskrsnuću razrješuje zagonetka boli i smrti koja nas izvan Evanđelja satire. Isusovo uskrsnuće naprosto dotiče sav svijet.

2. Poneseni Isusovim uskrsnućem, pozvani smo biti ne samo svjedoci, nego i proroci njegova uskrsnuća. Od onoga jutra kada je odvaljen kamen s Isusova groba, od onoga dana kada nam je darovano spoznati da je taj kamen odvaljen zbog svakoga od nas osobno i zbog svih ljudi, mi svoje ljudsko dostojanstvo potvrđujemo osobito time što više ne pristajemo ni na što što nas umanjuje, čini manje ljudima i međusobno dijeli. Uskrs postaje naše određenje, mjera našega života, mjera naše osobnosti i ljudskosti.

Uistinu, suodgovorni smo za prepoznatljivost Isusova uskrsnuća i u našoj svakodnevici i u naročito zahtjevnim trenucima našega života. Pozvani smo da iz svih naših misli i riječi, iz svih naših djela ižarava uskrsna snaga. O, kad bi i na našim licima i u svim našim postupcima postojano bilo prepoznatljivo da smo se odlučili za Isusovo uskrsnuće, da nas je Isus svojim uskrsnućem privukao k sebi. O, kad bismo ponovno otkrili nedjelju i euharistiju kao slavlje s Kristom Uskrslim. O, kad bi na našim misnim slavljima bila izraženija uskrsna radost, kad bismo u svim našim okupljanjima bili i zdušniji i gostoljubiviji i kad bi svatko tko među nas dođe mogao osjetiti ono što Isus i za sebe i za svakoga čovjeka pod nebom svim srcem želi: K svojima dođe i njegovi ga primiše.

3. Apostol Pavao nas u svojemu Hvalospjevu ljubavi (usp. 1Kor 13) potiče da temeljne odrednice našega života budu vjera, nada i ljubav. Dostojno je da se Božjoj vjeri u čovjeka odazovemo svojom vjerom u Njega, da se u nama i po nama susretnu ljudska i Božja nada, ljudska i Božja ljubav. Nemojmo odgađati puninu vremena. Ona se i za nas već dogodila. I nemojmo dopustiti da nam je išta zakrije, da nas išta udalji od nje. U tome je sav smisao našega života.

Krist, koji je naša nada, ne upućuje nas da svoju nadu zadržavamo za sebe. Jer nada se i ne može zadržati za sebe. On nas upućuje da je dijelimo s drugima, da druge na nju potičemo. Njegova nada, naime, odnosi se na svakoga, treba postati dio svakoga čovjeka, svih naroda, bez ikakvih ograda.

4. Krist je naša nada. Sveti Otac nas u mnogo navrata i na mnoge načine podsjeća da je Krist i naša osobna nada i nada svega svijeta, te nam pozornost na poseban način usmjerava na naše najneposrednije okruženje govoreći nam da je Krist izvor nade za Europu današnjice. «Nada Europe je križ Kristov – programatski kaže Ivan Pavao II. te nastavlja – On je znak pomirbene ljubavi Božje prema nama ljudima, koja je nadvladala patnju i smrt» (Govor u Beču, 10. rujna 1983.).

Pod geslom «Krist – nada Europe» nakon pripreme i plodonosne suradnje iz koje je tijekom proteklih nekoliko godina izraslo mnoštvo susreta, molitava i promišljanja na nacionalnoj i međunacionalnoj razini približavamo se «Hodočašću naroda», prvom takve vrste u novijoj povijesti. Na hodočašću će se u vazmenom vremenu ove godine, 22. i 23. svibnja, u marijanskom svetištu Mariazell, u programu Srednjoeuropskog katoličkog dana, susresti vjernici iz osam srednjoeuropskih zemalja: Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Slovačke i Slovenije.

Vjerujem da je ovo veliko i znakovito hodočašće, kakvo ne pamte novija vremena u Europi, potaknuto Duhom Svetim i da vodi prema vidljivom zajedništvu koje je sposobno progovoriti novim nadahnućima i novom snagom kršćanske Radosne vijesti. Stoga vas, draga braćo i sestre, a napose vas, draga mladeži, pozivam na sudjelovanje i na prepoznavanje velikih nakana Crkve: obnavljanje vjere, te promicanje opraštanja i pomirenja, solidarne ljubavi i zajedništva koje je sposobno biti kvasac novoga europskoga društva koje neće biti zarobljeno sukobima i neslogama, nego prožeto vrijednostima Evanđelja.

5. Danas na očigled brojnih protivljenja, prijetnji i izazova mi kršćani pozvani smo svoju nadu crpsti iz dubokih izvora naše vjere i svoje kršćanske baštine. Za nas izvor nade leži u Kristovom Evanđelju. Naše kršćanstvo, naše katoličanstvo nema smisao u tome da nas izdvoji iz ovoga svijeta, nego naprotiv, upravo da nas čini sve odgovornijima za ovaj svijet, za svakoga čovjeka, za mnogostruke zadaće i izazove Hrvatske u gospodarstvu, politici, kulturi i okolišu.

Božja nada nas ne prepušta čekanju, pasivnosti. Bog svojom nadom u nama želi probuditi zanos, potaknuti nas na odgovornost, posvijestiti nam da svoje ljudsko dostojanstvo ne možemo opravdati u djelomičnostima i podijeljenostima, nego samo u iskrenom predanju i vjerodostojnom življenju. Da bi Božja nada u nama bila živa, ne smijemo joj ništa od sebe uskratiti. Uskraćujući joj se mi ćemo je obezvrijediti. Lako se može dogoditi da postanemo i sablazan.

6. Proslava Srednjoeuropskoga katoličkog dana na jedno mjesto dovodi različite narode, kulture i jezike koje vjera združuje u jedan Božji narod. Povezani vjerom u Krista Uskrslog koji živi u svojoj Crkvi dijelimo put međusobna približavanja i način življenja kršćanske vjere u sličnim okolnostima i tolikim izazovima, u ohrabrenjima zajedničkih korijena i hrabrih svjedočanstava te u štovanju svetaca, čuvajući, ali ne zatvarajući se u povijesne, društvene i kulturalne posebnosti.

Isus je svojim uskrsnućem ukinuo sve granice među ljudima. Svojim podjelama čovjek se suprotstavlja njegovu uskrsnom djelovanju u svijetu. Naše granice ne govore o našem povjerenju u Boga, nego o našoj nesigurnosti, o našoj nespremnosti da za Boga i čovjeka živimo čitavim srcem.

Europu i danas ne dijele samo zemljopisne granice, niti će građani u njoj, učinimo li ih prohodnijima, samime time biti povezaniji. U Europi su i danas mnoge granice, a sve su posljedica nedostatka ljubavi, nedostatka duhovnosti, nedostatka poštivanja čovjeka, nedostatka osjećaja za potrebe drugih, osobito onih najmanjih. Samo ćemo konkretnim djelima ljubavi svladati granice među ljudima, granice kojima se protivimo Bogu.

7. U zajedničkim poveznicama nezaobilazan je lik Bogorodice Marije. Privrženost i upućenost na Marijin primjer vjere rađa neugasivom nadom i daje pečat crkvenom i nacionalnom identitetu naroda Srednje Europe. Hrvatski vjernici se ističu žarom i ljubavlju prema hodočašćima u Gospina svetišta. To je dragocjena poveznica za susretište s Bogom i s ljudima. U Mariji prepoznajemo «početak boljega svijeta», kako je to zapisano u svetištu na Trškome vrhu.

Marija nas okuplja potičući nas na odziv Božjem pozivu, okuplja nas svojom hrabrošću i cjelovitošću svoga predanja. Okupljajući nas, ona nas upućuje k svome Sinu, Isusu Kristu koji živi u svojoj Crkvi, Isusu Kristu – nadi našoj. Ona nas upućuje da budemo ljudi za čovjeka i za Boga.

Draga braćo i sestre, svima vam čestitam uskrsne blagdane sa željom da poput Marije budete Božji ljudi u ovome svijetu.

U Zagrebu, o Uskrsu 2004.

† Josip kard. Bozanić
nadbiskup zagrebački