U dubini svakog ljudskog bića postoji duboka težnja za životom.

Čovjek ne želi umrijeti. No, ljudsko iskustvo govori: to nije moguće. Čovjek je smrtno biće. Upravo grozničavo, na svim područjima znanosti traži lijek besmrtnosti, ali ga ne nalazi. Medicina napreduje, pronalazi lijekove za mnoge bolesti, produžava vijek ljudskog života, ali na kraju je, ipak – umiranje.

Tisućljetno je to iskustvo ljudskog roda. U takvom iskustvu živjeli su i ljudi 33. godine kada se dogodio nezamislivi događaj u Jeruzalemu. Čovjeka su osudili na smrt, bičevali, iskrvario je, pribili su ga na križ i na križu, nakon što je izdahnuo, da se uvjere da je doista mrtav, proboli su mu kopljem srce. Mrtva su ga skinuli s križa i položili u grob. Svi su se uvjerili da je mrtav: i prijatelji i neprijatelji i majka Marija koja ga je primila u svoje krilo i učenik Ivan kojem je uputio svoje zadnje riječi: “Sinko, evo ti majke!”. Mnogi su prisustvovali smrtnom izdisaju. Prijatelji su žalosni, a neprijatelji su zadovoljno odahnuli misleći kako su se riješili čovjeka koji ih je uznemirivao. Nakon tri dana događa se obrat: prijatelji su radosni, a neprijatelji su ponovno u tjeskobi. Živ je! Uskrsnuo je! Pobijedio je smrt!

Je li to moguće?! Temeljno je to pitanje koje si ljudi postavljaju kroz svih 20 stoljeća. Je li to moguće?! Je li to istina?! Ozračje među ljudima ove 2021. godine nije nimalo drugačije nego što je bilo 33. godine u Jeruzalemu, samo što je sada prošireno po cijelom svijetu. Globalizirani svijet možemo zamisliti kao veliki Jeruzalem u kojemu se neprestano odvija velika drama križnoga puta. Od nepravednih osuda, preko trpljenja pravednih, padova pod križem, životnih teškoća, mnogih Šimuna i Veronika koji pritječu u pomoć nevoljnima, do smrti i groba, ali isto tako i do neugasive nade života.

Zajedno sa ženama, učenicima i njegovom majkom Marijom ponovno ćemo ovih dana slušati svjedočanstvo anđela na praznom grobu: “Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji: Treba da Sin čovječji bude predan u ruke grešnika i da bude razapet te da treći dan uskrsne.” (Lk 24, 6-8)

Nije ovdje nego uskrsnu! Nije istrunuo u grobu nego je živ. I danas je živ kao i onog prvog dana u tjednu 33. godine u Jeruzalemu. Dotiče li se ta istina vjere i nas? Dotiče li čovjeka? Da! Ta istina govori svakom čovjeku. Isus je i za tebe uskrsnuo! Isus je i za tebe pobijedio smrt! Ne boj se!

Ali, pokušaj i ti živjeti novim životom. To je život koji je Isus živio i na oproštajnoj večeri s učenicima izričito kaže: “Primjer sam vam dao da i vi činite drugima kao što ja vama učinih.” (Iv 13,15) Prije toga oprao im je noge kao znak služenja i najveće ljubavi prema čovjeku.

To je taj novi život koji donosi uskrsli i živi Isus Krist i na koji je pozvan svaki čovjek.

Uskrs je poziv na život. Život u punini. U ovom zemaljskom vremenitom životu klica je života vječnoga. Njegujmo u sebi tu klicu života da preraste u stablo vječnosti!

U tom nastojanju neka vas uskrsli Isus ispuni radošću. Budite svjedoci “velikih djela koja nam učini Gospodin”.

Ovim mislima želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs.

+ Slavko v.r.

subotički biskup