Draga braćo i sestre u vjeri u uskrsnuloga Gospodina!

1. Navještaj uskrsnoga jutra koji odjekuje u liturgijskim slavljima posvuda širi miris života u svoj njegovoj punini i ljepoti. Događaj praznoga groba i neusporedivo najradosnije vijesti iz Jeruzalema prije dva tisućljeća nezaustavljivo nastavlja zahvaćati i mijenjati svijet. Odvaljeni grobni kamen i prazan grob, svjedočanstvo pobožnih žena i učenikâ kojima se ukazao uskrsnuli Krist, živ i opipljiv, čvrst su temelj kršćanske vjere. Bog se po Isusovu uskrsnuću, snagom trojstvene Ljubavi, objavljuje kao pobjednik nad silama zla i smrti. Pobjeda života nad smrti Isusovim uskrsnućem razlogom je neugasive radosti i hvale – uskrsne Aleluje – koja se iz krotkih srdaca uzdiže u nebesa, pridružujući se korovima anđeoskim i svetačkim u zajedničkome klicanju.

«Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili takvoga i tolikoga Otkupitelja…», usklik je u hvalospjevu svijeći u uskrsnome bdjenju kojim se izriče nadvremenska istina. Isus Krist – Svjetlost svijeta (Lux mundi) koja prosvjetljuje svakoga čovjeka – svojim je uskrsnućem raspršio tamu grijeha, uništio korijen zla i obasjao svijet božanskim svjetlom.

Uskrs je potpuni prijelaz iz života podložna ropstvu grijeha u život posvemašnje slobode i ljubavi, preobrazba čovječanstva i svijeta, «obnova lica zemlje» izvanrednom Božjom snagom. Crkva ovo otajstvo slavi i stoljećima pronosi njegovu poruku do na kraj svijeta nudeći svima nadu i kada su snažno poljuljani temelji ljudskih nada. I do nas je dopro glas spasenja koji nas mora prožeti, «da ne živimo više sebi, već Njemu koji je za nas umro i uskrsnuo» (IV. euharistijska molitva) i bez nade, svim nevoljama koje proživljavamo unatoč i usprkos.

2. O posebnosti i neobičnosti vremena koje živimo nije potrebno govoriti. Zahvaćeni smo svjetskom krizom neslućenih razmjera koja se punu godinu nadvila nad čovječanstvom, ne ostavljajući prevelike razloge za optimizam. Posvuda su vidljivi tragovi neuobičajenoga, nečega nepoznatog i neiskušenog, s mnoštvom izazova, nejasnoća i pitanja na koja nema pravih odgovora. Breme nesigurnosti, neizvjesnosti, straha i tjeskobe nastalo zbog pandemije koronavirusa snažno pritišće ionako slaba ramena naše ljudskosti.

Čini se da je pandemija uistinu razotkrila svu našu ranjivost i na vidjelo iznijela sve lažne sigurnosti na kojima smo gradili svoje planove i život. Sitni, oku nevidljivi, virus koji se proširio na svaki kutak gdje ljudi obitavaju raspršio je varavi osjećaj sigurnosti i učas srušio tanašna uporišta ljudske genijalnosti, neslućena tehnološkoga i tehničkoga napretka, znanosti i medicine. Pandemija uzrokovana koronavirusom pokazala je da zamisao o ljudskoj neograničenoj moći, koja prerasta u svemoć, ostaje pusta tlapnja, jedna u nizu utopija. Posljedice su itekako vidljive na svakome koraku, od narušena zdravlja, prisilno prekinutih životnih navika, međusobnoga udaljavanja gotovo do otuđenja, pojačanih i teško svladavajućih strahova koja vode u povlačenje u sebe.

3. Pandemiji koronavirusa, kada se barem nakratko činilo da je život zadobio obrise uobičajnosti, pridružio se još jedan apokaliptični jahač, također nevidljiv, ali itekako moćan i poguban. Snažni potres u Banovini, u Sisačkoj biskupiji, na izdisaju kalendarske godine (čijemu smo se svršetku više radovali negoli početku nove godine), kao i nekoliko mjeseci prije u Zagrebu, pokazao je razornu moć prirode i do kraja razgolitio ljudsku nemoć. Sa svakim novim podrhtavanjem tla ova se svijest povećavala. Ljudske žrtve, porušeni i oštećeni domovi, crkve, bolnice, kuće, stanovi, zgrade izazvali su ponovno nelagodu, strah i tjeskobu. U nekoliko se sekundi snažnoga potresa poljuljao svijet koji se gradio naraštajima, a mnogi su na tome području nakon Domovinskoga rata svoje domove podizali iz pepela.

U tim iznimno teškim trenutcima i okolnostima pokazalo se pravo lice ljudskosti i zasjalo u svome punom sjaju. Dobrota i solidarnost u tren oka razastiru mrežu, svjedočeći da je ljubav najsnažnija moć koja pobjeđuje svaku nevolju. Lanac dobrote načinjen od pripadnika Hrvatske vojske i policije, branitelja, Civilne zaštite, vatrogasaca, službi spašavanja, Crvenoga križa, karitasa, liječnika i medicinskoga osoblja, raznih udruga i svih dobronamjernih koji su pritekli u pomoć, ne štedeći sebe u danonoćnome radu i služenju drugima, razlogom su nade i vjere u bolju sutrašnjicu. Svjedočanstvo je to o neuništivu duhu zajedništva i pripadnosti istomu, po božanskome nadahnuću, kada je najpotrebnije. Spasonosne li nade koja snažno uzdiže ponad ponora besmisla i očaja u bezizlaznim tjeskobama! O, neizrecive li ljubavi Božje dane nama ljudima koja postaje lijekom ako je ljubomorno ne čuvamo za sebe!

4. Uskrsni usklik Aleluja, koji se ovih svetih dana razliježe kao raspoznajni znak putujuće Crkve, viaticum nade i utjehe, miješa se s vapajima i kricima zbog teških i bolnih trenutaka koje proživljavamo. Mislim na sve koji su nas napustili u ovoj pandemiji bez prijeko potrebne blizine najmilijih u smrtnome času i u obredu ukopa, kao i svih koji su izgubili život u potresima. Svemoćnoga Boga molim da im po svojemu milosrđu daruje oproštenje i vječni pokoj, a njihovim obiteljima snagu i mir. Upravo ondje gdje smo najteže pogođeni i ranjeni možemo naći utjehu i ohrabrenje i iskusiti Božju blizinu i zaštitu.

5. Duboko sam svjestan da nitko sâm ne može i ne smije nositi ovakve terete. Samo ujedinjeni s Isusom Kristom i jedni s drugima primamo izvanrednu snagu koja nam je itekako potrebna. Zahvalni smo zato Bogu na svima koji svojim nesebičnim djelima, kršćanskom ljubavi i humanim gestama iskazuju blizinu posebno onima kojima je sunce na izmaku: svećenicima, redovnicima i redovnicama, liječnicima, medicinskim sestrama i bolničkome osoblju, njegovateljima, hrvatskim vojnicima i policajcima… Uskrs je nada i svjetlo čovječanstvu. Svi smo tomu svjedoci i pozvani smo postati nositeljima njegova sjaja da bi se po nama, živoj Crkvi, Kristov lik pokazao svijetu.

6. Uskrs je dar koji se u vjeri prihvaća i živi. Radost zbog Kristova uskrsnuća koju Crkva naviješta ne smijemo zadržati za sebe, nego širiti, probuditi je u srcima bližnjih, osobito gdje vlada malodušnost, neutješna tuga i očaj. Uskrs nije godišnja proslava iz običaja i tradicije, nego spasenjski događaj na kojemu se učvršćuje vjera. U svakodnevnome hodu i susretu s Uskrsnulim srce se ispunja žarom i oduševljenim svjedočenjem svoje vjere. U vremenu naglašenih svjetskih kriza presudno je pronaći smisao i ne izgubiti iz vida konačni smisao našega postojanja. Više nego inače upućeni smo na druge, a osobito smo upućeni na Boga. Poput roja pčela u zajedničkoj košnici marljivo radimo i donosimo plodove ljubavi i dobra, mirisno i ljekovito saće kojim se čovječanstvo liječi.

7. Draga braćo svećenici koji djelujete u dušobrižništvu ove naše vojno-policijske biskupije! Zahvaljujem vam na svakome dobru, koje iz ljubavi i slobodnim opredjeljenjem za služenje činite u našim vojnim i policijskim kapelanijama. Nastojte vjerno vršiti povjerenu službu i u drugima primjerom raspirivati iskru milosnoga dara vjere i vjernosti svojemu poslanju. Svjetlo uskrsnoga jutra neka od vas otjera svaki mrak, a Uskrsnuli Krist neka vam ražari srce da ga uvijek na nov način možete slaviti i donositi onima kojima ste poslani.

Dragi djelatnici Vojnoga ordinarijata, hrvatski vojnici i policajci, osobito oni u mirovnim misijama, pripadnici Civilne zaštite, službenici i pripadnici Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj, svi koji ste povezani s našom biskupijom i pogođeni strašnim tragedijama zbog pandemije koronavirusa i potresa! Neka vam Uskrsnuli pomogne u vašoj zauzetosti i brizi za opće dobro, u očuvanje mira, slobode i pravednoga poretka, zaštiti granice i sigurnosti drage nam Domovine, kao i u zaštiti od svih prirodnih nepogoda. Uskrs neka donese svjetlo u vaše obitelji.

                                                      Sretan Uskrs! Mir vama!

                                                                                                              ✠ Msgr. Jure Bogdan,

                                                                                                 vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj