“A mi se nadasmo”  (Lk 24, 21a)

Draga braćo i sestre!

Duboko u svojim srcima gajili smo nadu da ćemo ovogodišnji Uskrs dočekati kao u nedavna vremena: ozareni radošću svečanih euharistijskih slavlja, okruženi radosnim žamorom ispred naših crkava, obasjani proljetnim suncem i oživljenim gradskim ulicama i trgovima. Nažalost svjesni smo da od prošlogodišnje svetkovine Uskrsa koju smo proveli zatvoreni u svojim domovima ni ovogodišnja neće biti uvelike različita. A mi se nadasmo!

Dvojica Isusovih učenika koja su na sam dan Isusova uskrsnuća iz Jeruzalema u kojem se dogodila strašna smrt njihovog ljubljenog Učitelja putovala u svoje selo Emaus, bila su u sličnom raspoloženju. Potišteni i obeshrabreni, više se nisu usuđivali bilo čemu nadati, bilo što očekivati. Isusova smrt kao da je navalila teški kamen ne samo na otvor Isusova groba nego i na njihova srca. Sve su im nade propale.

A onda im se iznenada približio Neznanac, koji se, kao slučajno zaputio onim istim putem kojim su oni išli. I kad ih je zapitao za predmet razgovora koji su vodili putem, oni su mu počeli pripovijedati o svome Učitelju koji je osvojio njihova srca i živote, u kojega su polagali mnoge nade, ali koje su njegovom smrću na križu potpuno propale. A mi se nadasmo… govore Isusu, opisujući time da se sada više ne nadaju.

Braćo i sestre, i mi se nadasmo da će nas ovo zlo pandemije koje nas je zadesilo što prije proći. Nadasmo se da ćemo moći skinuti maske da jedni drugima vidimo lica, da ćemo moći bez ustručavanja pružati ruke na pozdrav i darivati zagrljaje onima koje volimo. Ipak, i dalje kao da nastavljamo više živjeti u ozračju Velikog petka nego li Uskrsa.

Ali, baš onda kada mi ljudi izgubimo sve ono što smo mislili da je sigurno, kad se pokolebamo u svojoj nadi, kad nas obuzmu strahovi najcrnjih scenarija, baš tada nam se, kao nikad prije, približuje Onaj koji nam se čini kao Neznanac, ali koji nas tako dobro poznaje u dušu; koji putuje s nama, koji nam daruje svoju blizinu, koji pažljivo sluša što mu govorimo, i koji na naše strahom i neizvjesnošću ranjeno srce želi kao melem staviti svoje božanske riječi. I kao što je učenicima srce gorjelo dok su ga slušali, želi on i danas i naše srce dotaknuti svojom trajnom uskrsnom prisutnošću i svojom nepropadljivom ljubavlju od koje nas ništa ne može odijeliti. “Doista: tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Ni smrt ni život, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem” (Rim 8,35.38-39).

Draga braćo i sestre, neka snaga Isusova uskrsnuća, njegove pobjede nad zlom i smrću, dopre do sviju nas i našim srcima donese radost i obnovi nadu! On je Prvi i Posljednji: Svevladar. Njegova su vremena i vjekovi. U njega se uzdamo! I kad se sve promijeni, on se ne mijenja, i kad sve postane drugačije, on ostaje isti: naš uskrsli Gospodin i Učitelj koji ostaje s nama u sve dane, do svršetka svijeta. Sretan Uskrs!

U Krku, o Uskrsu 2021.

+ Ivica Petanjak

   biskup krčki