Uskrsni navještaj neka nas obdari snagom za žrtvu i odricanje

Predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić uputio je putem medija u subotu 22. travnja iz župe sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu uskrsnu čestitku slušateljima i gledateljima u zemlji i inozemstvu.

Dragi slušatelji i gledatelji u zemlji i inozemstvu!
“Vi znate što se dogodilo Isusu iz Nazareta, mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu” (usp. Dj. 10,37-39). To su riječi apostola Petra, svjedoka Kristova uskrsnuća, upućene satniku Korneliju i njegovim ukućanima. Na Uskrs govore svjedoci. Govore svjedoci koji su bili prisutni događajima Velikog petka, oni koji su se bojali pred Velikim vijećem, oni koji su trećeg dana našli prazan grob. Svjedoci Uskrsnuća bili su: ponajprije jeruzalemske žene i Marija Magdalena, zatim apostoli i to počevši od Petra i Ivana, te drugi učenici. Svjedok Uskrsnuća je i Savao Tarški, obraćenik na putu za Damask, kojemu je bilo dano da osjeti moć Kristova uskrsnuća da bi postao “izabrana posuda” misionarskog zamaha prve Crkve.
Da, draga braćo i sestre, dragi vjernici Kristova uskrsnuća, na Uskrs govore svjedoci i to ne samo prvi očevici, nego i oni koji su prihvatili njihov uskrsni navještaj i dali svjedočanstvo za Krista raspetoga i uskrsnuloga, od pokoljenja do pokoljenja, do danas, do Uskrsa 2000. godine Velikog jubileja. Neki su svjedočili sve do prolijevanja krvi i zahvaljujući njima Crkva je nastavila svoj put i kroz teške progone i tvrdokorna protivljenja. Po tome neprekinutom svjedočenju raste Crkva koja je proširena po svoj zemlji.
Uskrs je slavlje svih svjedoka, također onih iz dvadesetog stoljeća, koji su Krista naviještali usred “velikih nevolja” (Otk 7,14), ispovijedajući njegovu smrt i uskrsnuće: u koncentracijskim logorima, gulazima, jamama i golim otocima, pod prijetnjom bombi i projektila, u progonstvu i izbjeglištvu, usred terora slijepe mržnje u koju su bili bolno uključeni i pojedinci i cijeli narodi. Danas smo i mi svjedoci Krista uskrsloga i obnavljamo njegov navještaj mira svima. Svjedočimo njegovu smrt i uskrsnuće osobito građanima naše domovine Hrvatske. Ovo je navještaj mira onima koji prolaze mučnu Kalvariju, izigrani u svojim nastojanjima u odnosu na dostojanstvo i prava svoje osobe: jer su žedni pravde, jer su bez posla, jer nemaju dolične uvjete za život.
Neka se na ovom navještaju nadahnu odgovorni i svi ljudi dobre volje u našem društvu. Uskrsni navještaj neka poda volju i sposobnost za dijalog kako bi se riješili nesporazumi i nagomilani problemi, a u srcima ljudi probudila hrabrost nade koja se rađa iz istine prepoznate, prihvaćene i poštovane. Uskrsni navještaj neka nas obdari snagom za žrtvu i odricanje: da bi se otvorili i raširili novi vidici solidarnosti, da bi se stvorile nove mogućnosti za život i rad, posebno mladih i djece.
Kriste, umrli i uskrsnuli za nas, ti si temelj naše nade. Na Uskrs želimo prihvatiti Petrovo svjedočenje, kao i svjedočenje tolike braće i sestara kroz duga stoljeća, da bismo ga obnovljene snage mogli ponoviti na pragu trećeg tisućljeća. I kao da se je to jučer dogodilo, na Uskrs se Crkva obraća Mariji Magdaleni koja je prva susreta Gospodina Uskrslog s pitanjem: “Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?”. A ona odgovara: “Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu Uskrsloga. Anđele i platno bijelo u kom bješe sveto tijelo. Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!”. Uskrsli ide pred vama u Galileju. Danas se Krist želi sresti s nama na svakom mjestu zemlje, kao što se je jučer susretao s apostolima u Galileji. U snazi i iskustvu tog susreta kršćani ponavljaju: Doista uskrsnu Gospodin. Njemu slava i vlast u vjekove!
Neka svjetlo uskrsnoga dana rasvijetli svakoga od vas, vaše obitelji, vaše zajednice i svu zemlju Hrvatsku. Od srca želim da Uskrs donese utjehu i jakost svima, a posebno onima koji se nalaze u teškim prilikama. O, da bi velika kršćanska tradicija vjere i civilizacije, s kojom se s pravom ponosi naš hrvatski narod, usmjerila naš sadašnji hod prema novom tisućljeću!
Stoga svima želim Sretan Uskrs!