„Proljeće je, priroda se budi, otvara i usklađuje s novošću proljetnog dinamizma. No, što je s čovjekom, društvom i svijetom? Svakodnevno smo zasuti neugodnim i lošim vijestima koje nam govore o nepravdama, nasiljima, stradanjima, ratovima, ubijanjima do najnovijeg sukoba i to na našem kontinentu, sukoba Rusije i Ukrajine. Ne smijemo zaboraviti ni tolike druge ratne sukobe u raznim sredinama naše Planete. Kao ljude, a još više kao vjernike sve nas to zabrinjava, plaši i rađa tjeskobe i nesigurnosti“, započeo je nadbiskup homiliju te nastavio: „Proljeće zahvaća prirodu, a čovjek i društvo kao da ostaju zarobljeni u hladnoj zimi ljudskih odnosa i kaotičnih ratnih sukoba. S pravom smo očekivali proljeće života, brži i humaniji ekonomski rast, a osobito duhovno-moralni napredak čovjeka, društva i svijeta. Nažalost, doživljavamo inflaciju nade i degradaciju ljudskosti. Ima li nade za nas i naš svijet, nade proljeća i mogućnosti izlaska iz stanja zime? Kao da sve više postajemo skeptici obzirom na nadu i sve više nepovjerljivi prema budućnosti.“

Nadbiskup je podsjetio da je zima bila i u Jeruzalemu u okolnostima događaja koji nam donosi pročitano evanđelje. „Govori o strahu, zatvorenosti, žalosti učenika s još dodatnom bolnom viješću Marije Magdalene, da je grob otvoren: ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše’. (Iv 20, 2). Petar i drugi učenik trče na grob, ljubljeni učenik je mlađi i brži od Petra, prvi stiže, ali daje prednost Petru. Ljubav daje prednost i zna čekati. Petar gleda povoje i uredno smotani ubrus, gleda i razmišlja što bi to moglo značiti. Mlađi učenik ulazi, vidi, razmišlja i povjerova: ‘Vidje i povjerova’. Povjerova prije narednih milosnih susreta Uskrsloga sa svojima.“ Mons. Barišić je naglasio da evanđelist u ljubljenom učeniku vidi sve slušatelje, svakoga od nas danas pred tajnom Kristova uskrsnuća.

Živimo u stvorenoj stvarnosti koja je puna tajni kao što je to i sama pojava života. Evanđelist nas stavlja i vidi u odnosu nas i tajnom nad tajnama – otajstvom Kristova uskrsnuća. Predstavlja nam tri mogućnosti pristupa, kazao je propovjednik te pojasnio: „Prva mogućnost jest osjetilna razina spoznaje. Nevjerni Toma je primjer, za njega postoji samo ono što se može vidjeti i opipati: ‘Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.’ (Iv 20, 24). Druga razina spoznaje jest razumska: razmišljanje i prihvaćanje samo onoga što se može samo razumski dokučiti. To je početni slučaj Petra koji vidi, razmišlja, ostaje pred zidom, bez zaključka. Treća razina spoznaje jest vrednovanje osjetilne i razumske spoznaje, ali sve se to otvara dubljoj spoznaji srca, intuicije, povjerenja, milosnog zahvata – Objavi. To se događa kod drugog učenika koji vidje i povjerova i prije očitovanja Uskrslog Gospodina svojim učenicima. Srcem se najbolje i najdublje vidi. Mnogi se danas prepoznaju u početnom stadiju Petra, koji je karakterističan za tolike mentalitete. Ostaje se na razini ravnodušnosti bez osobnog opredjeljenja. Tolika razmišljanja različitih teorija i hipoteza, bez opredjeljenja i uvjerenja.“

Događaj prvog jutra u tjednu daleko nadilazi sve naše ljudske domete osjetila i razuma jer ne podliježe našim mjerama i kriterijima vremenitosti. Događajem svoga uskrsnuća koje nadilazi i ujedno zahvaća našu povijest, Krist je svojom žrtvom ljubavi urušio temelje i pobijedio vladavinu smrti. Radosna vijest uskrsnuća nije povratak- reanimacija, vraćanje u život jednog mrtvaca – poput oživljavanja do ponovnog susreta sa smrću, već konačna pobjeda nad ograničenjem i zarobljenosti smrti i groba. Radosna vijest i slavlje Uskrsloga, nastavio je nadbiskup Barišić, „ne odnosi se samo i tek na preminule osobe, već novost i snaga Kristova božanskog proljeća zahvaća sve nas već ovdje i sada u vremenitosti, u okolnostima zemaljskog života naših poziva, uloga i odnosa. Radost je to prije svega nas živih, a ne samo pokojnika. Radosna vijest za nas, našu djecu i za sve ljude.“

Pozvani smo biti svjedoci Radosne vijesti Kristova i našega uskrsnuća u današnjem svijetu. Pozvani smo slijediti put drugog učenika kojega je Isus ljubio. Potrebno je, istaknuo je nadbiskup, „vidjeti, razmišljati i biti otvoren srcem milosnom daru Uskrsloga Krista. Ne smijemo ostati ravnodušni prema raspetoj i uskrsloj ljubavi – Kristu Gospodinu, Spasitelju čovjeka i svijeta. Pozvani smo otvoriti i upoznati Pisma, a još više otvarati se našim razumom i srcem. Uskrsli Gospodin čeka, prati i želi sustići nas odbjegle u okolnostima zime da zagrije naša srca, otvori nam oči i ohrabri naše korake; da izađemo iz naših sumnji u povjerenje, iz ravnodušnosti u oduševljenje, iz sebičnosti u iskreno sebedarje, iz samodostatnosti u pogled na svoje bližnje, osobito one u potrebi koje mogu biti ne samo materijalne nego i duhovne prirode. Pozvani smo biti svjedoci Radosne vijesti Kristova i našega uskrsnuća. Svi smo mi ljubljeni učenici jer nas je Krist ljubio do kraja najvećom mogućom ljudskom i božanskom ljubavlju. Raspeta i uskrsla ljubav poziva nas, štoviše prati i želi nas sustići u našim izgubljenostima.“

Nadbiskup se osvrnuo na pandemiju koronavirusa, a potom na „virus rata i opasnost da postane još gora pandemija svjetskih razmjera.“ U tom je svjetlu nadbiskup protumačio apel „Ostanite doma“ kao onaj koji nas poziva da ostanemo pri sebe i kod sebe. „Opasno je biti van sebe. Tada čovjek napada i ugrožava dom i život drugih, razara domove i tjera ljude iz njihovih domova. Potrebno je reći agresorima da ostanu pri sebi – doma jer je ludost razarati domove i ubijati ljude. Na tom putu nema proljeća nego još veća zima. Ovo geslo ‘Ostanite doma‘ vrijedi za velike i male agresore, za poznate i skrivene sukobe. ‘Budimo odgovorni‘: nema slobode bez odgovornosti, nema slobodne bez ljubavi. Ovo je izlazak i trajni put Božjeg proljeća. Inače se zapada u još deblju i dublju zimu. ‘Pazimo na zdravlje drugih‘: u pandemiji koronovirusa bilo je u pitanju zdravlje; u pandemiji opasnog virusa rata u pitanju je i sam život. U životu je važno, ne samo tjelesno – fizičko zdravlje, nego i duhovno-moralno zdravlje koje je često još ugroženije.“

Na kraju homilije naglasio je važnost svakodnevnih malih djela, riječi i gesta, pupoljaka „koji u sebi nose snagu božanskog proljeća. Poput soli i arome u hrani mijenjaju sredinu i daju ugodan okus. Sjetimo se toga dok danas budemo blagovali za obiteljskim stolom. Doista, male riječi, geste i neznatni događaji imaju snagu preobražavati sukobe u susrete, zlo u dobro, tamo u svijetlo, sebičnost u solidarnost. Da bi bilo mjesta u našem srcu, domu, obitelji, domovini i svijetu, dobrih događanja i boljih vijesti, da bi ušli u sveto proljeće, pozovimo onoga koji je naša nada i budućnost, pozovimo Raspetog i Uskrslog Spasitelja i zamolimo ga poput dvojice učenika na putu u Emaus: ‘Ostani s nama Gospodine u našoj zimi i budi nada i budućnost našeg proljeća!’.“ „Radosnu i blagoslovljenu vijest Kristova uskrsnuća želim svima vama, braćo i sestre, svim kršćanima i ljudima dobre volje, gradu Splitu i Nadbiskupiji, Domovini i Svijetu!“, zaključio je nadbiskup homiliju.

Na kraju mise uskrsnu čestitku nadbiskupu i zahvalu svima koji su pridonijeli ljepotu proslave Uskrsa i Velikoga tjedna uputio je katedralni župnik don Ante Mateljan. Podsjetio je da će se na Mali Uskrs u katedrali prikupljati humanitarna pomoć za ljude na Salomonskim Otocima gdje kao misionarka djeluje naša misionarka milosrdnica s. Marta Augustina Nikolić.

Nakon misnoga slavlja, koje je animirao katedralni zbor pod ravnanjem maestra don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju maestra don Ivana Urlića, blagoslovio je jelo čestitavši Uskrs svim vjernicima.