Projekt su provodile volonterke biskupijskog Obiteljskog savjetovališta psihologinje Kate Tia Divizić, Katarina Gjenero, Renata Tolja i Jelena Bupić, te socijalne radnice Ana Vidak i Antonia Lonac.

Na radionicama je sudjelovalo 44 učenika (dva razredna odjeljenja) trećih razreda Osnovne škole Ivan Gundulić i 20 učenika trećeg razreda Klasične gimnazije Ruđera Boškovića.

Cilj projekta bio je potaknuti emocionalnu pismenost kod djece, ali i osvijestiti roditeljima njihovu nezamjenjivu ulogu u odgoju emocionalno inteligentnog djeteta te ih poučiti kako adekvatno odgovoriti na dječje emocije.

Program radionica bio je podijeljen na tri dijela: radionice za djecu osnovnoškolske dobi, srednjoškolske dobi te radionice za roditelje.

Radionicama za djecu osnovnoškolske dobi, učenici trećeg razreda osnovne škole, u pet radionica obradili su pet pojmova koji se odnose na razne osjećaje i emocionalna stanja: izoliranost, neprijateljstvo, jedinstvenost, kajanje i ponos, a sve kroz pristup prilagođen njihovoj dobi. Djeca su učila primjerom: gledanjem crtića, izradom postera te čitanjem priča. Svaku od radionica pratila je razredna diskusija te zadatak koji su trebali napraviti kod kuće, a o kojem se raspravljalo na sljedećoj radionici.

U radionicama za adolescente, učenici trećeg razreda srednje škole u pet radionica također su obradili pet pojmova koji se odnose na razne osjećaje i emocionalna stanja, kao što su anksioznost, samopoštovanje, empatija, jedinstvenost i depresija. Na interaktivnim dijelovima radionica imali su priliku kroz vježbe, između ostaloga, učiti tehnike relaksacije, svoje jedinstvene karakteristike, kao i crno-bijele misli povezane s depresijom.

I adolescenti su uz svaku radionicu imali razrednu diskusiju te zadatak koji je bilo potrebno napraviti kod kuće.

Radionice za roditelje imale su za cilj poučiti roditelje kako odgojiti emocionalno inteligentno dijete, a provedene su s roditeljima djece trećih razreda Osnovne škole Ivan Gundulić, kao i s roditeljima adolescenata trećeg razreda Klasične gimnazije Ruđer Bošković. Roditelji su se upoznali s pojmom i ulogom emocija u svakodnevnom životu te socijalnom inteligencijom, a ispunjavajući upitnik, mogli su vidjeti koji roditeljski stil zastupaju kad su u pitanju osjećaji, kako biti „trener“ dječjih emocija. Roditelji su razmišljali i o podučavanju i uvježbavanju iskazivanja empatije i razumijevanja djeci te učenju postavljanja granica i rješavanje problema s djecom.

Po završetku projekta, evaluacijom je utvrđeno da su svi sudionici bili iznimno zadovoljni, a prosjek ocjena se nije spuštao ispod decimala zaokruženih na peticu.

Projekt je bio financiran sredstvima Uniqa osiguranja i Grada Dubrovnika.