Hvala, Preuzvišeni za Vaše riječi.

Želio bih pojasniti kako nisam ovamo došao suditi. Stigao sam u Jasenovac a onda ću poći u Staru Gradišku moliti, prignuti koljena, plakati sa svima onima koji su plakali, trpjeli i vapili Bogu.

Došao sam razmatrati lice Krista patnika koji nažalost i danas nastavlja biti razapinjan ondje gdje se čini nepravda, gdje se ne poštuje ljudsko dostojanstvo, gdje prevladava zloća ljudi.

Došao sam ovamo jer vjerujem da jedan drugačiji svijet može postati stvarnost, uz doprinos svih i uz zauzetost svakog pojedinog, po sposobnosti da prašta do sedamdeset puta sedam, imajući na pameti ono što u najnovijoj Enciklici „Svi smo braća“ piše Papa Franjo:

Oni koji istinski opraštaju ne zaboravljaju, ali odbijaju da njima ovlada ona ista razorna sila koja im je nanijela zlo. Prekidaju začarani krug zla, zaustavljaju prodor sila razaranja. Odlučuju da u društvene odnose ne unose osvetu, koja se prije ili kasnije vraća njima samima (…) Osveta ništa ne rješava.

(…) Za pravednošću se pak na primjeren način traga jedino ljubavlju prema samoj pravednosti, poštivanjem žrtava, sprječavanjem novih zločina i brigom za opće dobro, a ne s izlikom za iskazivanje vlastite srdžbe. Upravo praštanje omogućuje traženje pravednosti bez upadanja u začarani krug osvete ili u nepravdu zaborava (FT 251, 252).

S tim osjećajima i nakanama započnimo našu molitvu.

Giorgio Lingua
apostolski nuncij u RH