Draga braćo i sestre,

okupljeni u Božjemu hramu, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan  hrvatskih branitelja i svetkovinu Vojne biskupije “Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta”, u molitvenoj zahvalnosti pristupamo oltaru Gospodnjem. Pristupamo slavlju najsvetijeg središnjeg otajstva naše vjere. Posebice ovih dana, u nama se bude sjećanja na neizbrojive  žrtve i Golgote našeg naroda na ovim prostorima,  posvuda u Lijepoj našoj domovini, u drugim zemljama i krajevima gdje živimo “od stoljeća sedmog”…

Što li smo sve podnijeli i podnosimo, proživjeli i proživljavamo, jer smo katolici u okrilju rimske Crkve narod Božji s identitetom, s imenom i prezimenom – u zemlji Hrvatskoj!? Često sakaćeni, masakrirani, nasilno odnarođivani, sustavno uništavani, proskribirani, preodgajani, odvođeni u ropstvo, istjerivani sa vlastitih ognjišta… Uvijek s jednim ciljem kako bi ova lijepa zemlja udomila neke druge… Velik je i često neprotumačiv misterij zla! Je li to grijeh imati vlastiti dom i čuvati ga od uljeza i lopova, od nečasnih ljudi i politika loših  namjera? I prije trideset godina nismo mi išli u tuđu zemlju, u tuđi kraj. U Domovinskome ratu legitimno smo branili i oslobađali svoju zemlju, svoj rod i dom, svoju obitelj!

Naša snaga i naš orijentir – “svjetlo stopama našim” je Božja riječ, živi Krist. Ono što želimo sebi, svome narodu želimo i molimo danas i svaki dan svim drugim narodima svijeta, svima nama i svima koji žive s nama. Život po mjeri evanđelja! Kristovo evanđelje je rješenje za nas i za sve koji su s nama i pored nas. Želimo i molimo da Božja riječ duboko prožme naše srce, dušu i naše biće…. Sloboda djece Božje, Isusovih učenika. Krist je mir naš! Kršćanin je slobodan i u okovima, on je nepobjediv.

Draga braćo i sestre, svi Vi koji ste ranjeni na duši, tijelu, poglavito svi Vi koji ste nekoga izgubili u Domovinskome ratu. Vaši križevi, Vaše osobne Golgote, Vaše i naše smrti na križu, Vaša ranjenost i Vaša bol nisu razlog za beznađe i očaj. Podnoseći ono što “nedostaje mukama Kristovim”, u vjeri ujedinjeni  s njegovom nekrvnom žrtvom na oltaru, noseći križeve i terete jedni drugima, kreativno  gledamo u novu i bolju budućnost ovdje na zemlji u perspektivi vječnosti. U istini i ljubavi, čuvajmo krvlju i teškim žrtvama stečenu slobodu. Kristov mir – evanđeosko mirotvorstvo, život po Božjim zapovijedima – izgradnja civilizacije ljubavi,  naša je obveza.

Oltaru Gospodnjem pristupima čista srca. Pokajmo se za svoje grijehe!