Misi su prisustvovali župan Varaždinske županije Radimir Čačić sa zamjenikom Tomislavom Paljakom, predsjednik Županijske skupštine Alen Runac i saborski zastupnik Anđelko Stričak.

Na početku misnog slavlja biskup Radoš u molitvene nakane uključio je i sve potrebe ljudi Županije, one koji su izabrani da predvode: da u njima nikada ne nestane duha pravoga i istinskoga služenja drugima.

O rođendanu Blažene Djevice Marije, biskup Radoš je podsjetio kako ta obična djevojka iz Nazareta u ljudsku povijest ne ulazi na velika vrata „ona ulazi u malenome Nazaretu u svojoj jednostavnosti, skromnosti, neznatnosti, a ipak ona je u Crkvi, u svijetu, osoba čije blagdane slavimo najčešće. Gotovo da nema mjeseca da nema pokoji Marijin blagdan, svetkovina gdje želimo zaustaviti svoj pogled, svoje misli, svoje zahvale nad tom ženom“ kazao je biskup. A što je čini tako vječnom, neprolaznom? Naime, Crkva posvećujući joj mnoge blagdane, korak po korak, naglašava trenutke iz njezinoga života za koje želi da budu preslikani u živote ljudi. O slavlju Male Gospe, na njezin rođendan Biskup je potaknuo da popričamo s njom i upitamo: odakle ta toplina, ljubav kojom kroz stoljeća grije svakoga od nas?

Kad slavimo rođendane dragih ljudi, posebno majke, uvijek se povede lijep razgovor: majka najčešće počne govoriti o svojoj djeci, počne govoriti o njihovome rođenju, prisjetio se varaždinski biskup i nastavio: „Djeca i unučad je doživljavaju kao istinsku kraljicu u kući. Ne jednu veličinu koja je daleko, nego jednu veličinu koja je duboko srasla sa životom djece. I nastoje stalno otkriti koji su to biseri u toj kruni te kraljice, koji su to biseri i dragulji koji svijetle i bacaju svijetli trag i kada se rastajemo od nje, taj trag nam stalno svijetli i postaje putokaz dobra našega života.“

Blažena Djevica Marija je i najljepši cvijet, rekao je biskup te to objasnio živom sličicom: „Čudesno je da nema ni jedna Marijina crkvica ili neki kip da netko ne dođe, i iz ljubavi, potajno stavi jedan cvijet, stavi cvijet ljubavi kao znak ljubavi, blizine: ‘Ma ti si za mene najljepši cvijet’.“ Stoga prvi dragulj u njezinoj kruni ili prva latica tog najljepšeg cvijeta jest malenost „ono što danas izražavamo u imenu – ona je Mala Gospa“ jer „Ona zna da je veličina u malenosti.“ To je ona malenost o kojoj govori Isus kada poziva dijete, objasnio je mons. Bože Radoš, stavlja ga u sredinu i učenicima koji su se neposredno prije pitali tko je najveći, odgovara: „Ovo dijete je najveće među vama. Ako ne postanete kao dijete, nećete u kraljevstvo Božje“, a zasigurno i Blažena Djevica Marija govori: „Onaj tko prima dijete, on je velik. Onaj tko nastoji zadržati srce dijeteta i tko se stalno trudi biti kao dijete, on je velik.“

Isus je simbolično stavio dijete u sredinu učenika, stavio ga je u središte života, povijesti, u središte društva, poručio je biskup Radoš i dodao kako nas Isus dovodi do biti života govoreći da je već dijete veliko i da od njega treba učiti. I to da: smo si potrebni; valja uvijek spremno primati ljubav i da trebamo biti otvoreni za iznenađenja u životu.

Jer dijete „uvijek treba nečiju ruku, ono ne može živjeti samo. Ono je potrebno ruke iz koje teče ljubav, da se ljubav daje i da se dijeli. Nitko od nas ne može biti sam u životu. Dijete nas uči da smo potrebni jedni drugih i da ne možemo živjeti bez ruke drugoga. Potrebno je da ta ljubav kola, da ide od većih do manjih, od manjih do većih“ objasnio je mons. Radoš i dodao kako nikada ne možemo izmjeriti tko daje više ljubavi: dijete roditeljima ili roditelji djetetu.

„Da, dijete je ono koje je spremno primiti, prihvatiti ljubav, ne treba imati nikakvu zaslugu“ potvrdio je biskup i primjetio: „Dijete koje će dobiti jedinicu, koje je zločesto, ima li jednaku ljubav svojih roditelja? Zasigurno ima“ jer zato što je dijete, već time posjeduje ljubav roditelja i ona je neizbrisiva.“ Upravo nas taj primjer uči odnosu prema Bogu, poručio je biskup i nastavio „Možemo otići daleko od Boga, ne biti dobri ljudi, ali Božja ljubav je uvijek nad nama. To je temeljna oznaka nas kao djece Božje. Bog nas nikada ne zaboravlja. On je onaj koji nas ljubi, bili dobri, čestiti i pošteni ili ne bili. Ako dijete nije dobro, ako nismo pošteni i čestiti, to je uvijek njegova rana, ali ta ga rana ne priječi da dijete jednako ljubi. Odnosno najviše ljubi ono koje je potrebno ljubavi“ kazao je mons. Radoš.

Budući da je dijete maleno i gleda lice svojih roditelja, ono promatra i Nebo „i uvijek je otvoreno za nove svjetove.“ Poput Blažene Djevice Marije „koja stalno promatra Boga u licu svoga Sina i gleda otvoreno Nebo“ zapravo nas uči da „ne gledamo samo prema zemlji jer onaj koji gleda prema zemlji, često postaje depresivan, onaj koji gleda prema nebu, nebo mu vraća radost, otvara nova područja života, nove prostore na koje smo svi mi ljudi pozvani“ naglasio je mons. Radoš i uputio okupljene na još jednu laticu Blažene Djevice Marije: nutarnju slobodu. „Ona je slobodna od sebe, spremna je za druge, spremna je za Boga. Kad se čovjek oslobodi sebe, tada Bog nalazi prostor i čini čovjeka istinski sretnim.“

Ta malena žena iz Nazareta želi da položimo školu života, kao majka želi nam kazati „da budemo stalno kao dijete, radosni i vedri, spremni primiti ljubav. Da budemo otvoreni za sve  što dolazi jer nas Bog uvijek vodi dalje od onog što očekujemo, da budemo slobodni i još jedno, da znamo služiti.“ Jer  „veličina nije u tome da njoj netko služi, nego da ona služi.“

„Danas je Dan Županije, izabrali smo one koje želimo da nama istinski služe i da u tome nađu ostvarenje svoga života. Danas ćemo moliti da služenje bude postavljeno za nas kao dragulj, kao cilj, sredstvo s kojim ispunjavamo svoje živote“ poručio je okupljenima biskup Bože Radoš i dodao: „Neka naša županija ima u svim segmentima Božji blagoslov“, a Blažena Djevica Marija „neka bdije i neka čuva one koji vode, neka čuva svakoga od nas, da znamo Bogu dati svoj život tako da Bog od njega učini veliki život, velik u Bogu“ poručio je okupljenima biskup Bože Radoš.