Papa Lav XIV. sudjelovao je na početku zasjedanja, a na njegovu je završetku predvodio zajedničku molitvu.

Popodnevno zasjedanje izvanrednog konzistorija o temi „Kultura moći i civilizacija ljubavi“, posvećeno razmatranju V. poglavlja enciklike Magnifica humanitas, započelo je molitvom i prisjećanjem na tešku situaciju u Venezueli te brojne žrtve nedavnog potresa. Papa je bio nazočan na otvaranju zasjedanja, a potom se vratio na plenarnu sjednicu.

U priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice navodi se kako je jedanaest radnih skupina predstavilo svoja izvješća o ključnim izazovima suvremenoga svijeta. Kardinali su upozorili na dehumanizirajuću snagu kulture moći, iskušenje prilagodbe logici moćnih, normalizaciju rata i rastuću polarizaciju koja snižava prag tolerancije prema nasilju te potiče pojednostavljena rješenja.

Istaknuta je potreba za preuzimanjem odgovornosti u izgradnji mira i civilizacije ljubavi, kao i za vjerodostojnim svjedočenjem unutar same Crkve. Sudionici su naglasili važnost jezika usmjerenoga na čovjeka, utemeljenoga na slušanju, oprostu, pomirenju, restorativnoj pravednosti i konkretnim gestama koje mogu doprijeti do ljudi pogođenih ratom te pridonijeti jedinstvu u Crkvi.

Posebno je istaknuta važnost unutarnjeg jedinstva Crkve radi njezine vjerodostojnosti i nužnoga dijaloga s drugim kršćanskim zajednicama, religijama i osobito s islamom. Kardinali su upozorili da globalizacija ravnodušnosti ljude čini neosjetljivima na patnju drugih te pozvali svakoga na osobnu odgovornost u izgradnji mira.

U raspravama je naglašeno središnje mjesto vjere u Krista i evanđelja koje mijenja svijet kada se živi, a ne ostaje tek teorija. Istaknuta je i izvorna misija Crkve, osobito u okolnostima koje zahtijevaju Božju intervenciju, pri čemu su neke skupine posebno izdvojile djelovanje Crkve u Svetoj zemlji i Istočnoj Europi.

Razgovaralo se i o ulozi političke vlasti oslobođene ovisnosti o gospodarskoj moći, o obitelji, odgoju i obrazovanju, izazovima prevladavanja logike brzih odgovora te potrebi odvažnije evangelizacije. Više skupina naglasilo je i važnu ulogu diplomacije Svete Stolice te apostolskih nuncija u pronošenju glasa Crkve u svijetu.

U tom je kontekstu više skupina istaknulo potrebu prevladavanja logike „pravednog rata“, naglašavajući da se evanđelje ne nameće silom te da je primjerenije govoriti o pravu na razmjernu obranu. Kardinali su pritom izrazili zahvalnost papi Lavu XIV. za encikliku, njegovu jasnu osudu ratova i trajne pozive na mir.

Razmatrana je i Petrova služba (munus petrinum) kao jamstvo neovisnosti Crkve od političke vlasti te potreba za gestama koje mogu postati snažni simboli mira.

Na kraju zasjedanja kardinali su podijelili osobna razmišljanja o obrađenim temama te istaknuli važnost suradnje s predstavnicima drugih religija u promicanju civilizacije ljubavi. Osvrnuli su se i na snažne odjeke Papinih riječi o zakašnjeloj osudi ropstva u povijesti Crkve, istaknuvši da su otvorile mnoga srca.

Zaključeno je kako enciklika predstavlja poziv i Kardinalskom zboru da preuzme odgovornost za izgradnju mira, nadahnjujući se simboličnim gestama poput Molitvenoga susreta za mir koji je 1986. godine u Asizu sazvao sv. Ivan Pavao II.

Po završetku zasjedanja, oko 19.30 sati, papa Lav XIV. predvodio je završnu molitvu, izvijestio je Vatican News.