Nakon što je mons. Kutleša blagoslovio oganj i vazmenu svijeću u povijesnom atriju katedrale, te svečanog unošenja Svjetla, Exultet je otpjevao Tomislav Čoga iz Funtane.

Mons. Kutleša je u homiliji, pojašnjavajući simboliku dijelova obreda Vazmenog bdjenja prikazao povijest Spasenja, Božjega naroda, ali i svakoga od nas u ovozemaljskom životu, kojega trebamo proživjeti u svjetlu Vječnosti.

Naglasio je da bez Uskrsnuća ne bi bilo kršćanstva. Ukratko je podsjetio na događaje Velikog tjedna, u kojem su ga apostoli, nakon tri godine provedene s Isusom, izdali i pobjegli. Oni u koje je imao najviše povjerenja su ga iznevjerili. Možemo misliti kako se je osjećao u Getsemanskom vrtu, kada se je događala velika kozmička bitka između dobra i zla, a apostoli spavaju, iako ih je zamolio da budu s njim. Isus je uvijek onaj kamen temeljac gdje se mi opredjeljujemo jesmo li za Isusa ili protiv njega, ili, u današnje vrijeme, jesmo li za dobro ili za zlo, napomenuo je.

Kroz dijelove obreda Vazmenog bdjenja pojasnio je simboliku koju nam ti obredi predstavljaju. Uskrsna svijeća, svjetlo, simbol je Isusa Krista koji rastvara tminu zla. Svi smo pozvani, po uzoru na Krista, boriti se protiv tmine, protiv zla. Dim tamjana oblak je koji štiti Izraelski narod, odnosno sve one koji se njemu utječu.

Nadalje, u Službi riječi slušali smo povijest spasenja, stvaranja svijeta i čovjeka do Isusa Krista, do Uskrsnuća. Ukratko je sažeto ono što je bitno za naš život, a to je Riječ kojom Bog stvara cijeli svemir, stvara čovjeka. Zato mi kršćani moramo na poseban način dati važnost Riječi Božjoj, slušati ju, jer preko Riječi vidimo spasenje svoje. Očima vjere možemo, slušajući, progledati srcem ono što oči ne mogu vidjeti. Ova je noć raspršila tamu, pobijedila zlo, pobijedila smrt da mi možemo živjeti. Možda je naša vjera ponekad mala i prestrašena kao Marija Magdalena kada dolazi na grob i ne nalazi Isusa, no ona napreduje u vjeri i priznaje ga Spasiteljem, tako i mi moramo napredovati u vjeri koju nam je Bog dao. Zato je Uskrs najveći kršćanski blagdan, jer smo s njime pobijedili zlo. Bog nas je spasio tako što je poslao svoga Sina jedinorođenca da pobijedi zlo da bi mi mogli imati život vječni. Budimo u životu svjesni i opredijelimo se uvijek za Isusa, za ono dobro. Zahvalimo Bogu što nam je otvorio oči srca da možemo progledati, i vidjeti ono što je bitno u našemu životu.

Treći dio, Krsna služba simbolizira krštenje, onu bjelinu i čistoću koju primamo ne svojom nego Božjom zaslugom, Isusa Krista koji je dao svoj život za nas. Vrhunac svega je upravo liturgija kao zahvala, spomen-čin Bogu za sve ono što je učinio, rekao je predslavitelj.

Ta četiri dijela sažetak su cijele naše vjere, da nam pokaže kako Bog, od početka stvaranja svijeta, ima plan sa svima nama. Došli smo na svijet s određenim ciljem, trebamo otkriti svoj smisao, a otkrivamo ga kada otkrijemo Isusa Krista, tada možemo shvatiti sebe i sve ono što je povezano s nama i našim bližnjima. Ako stavimo Krista na prvo mjesto onda svatko u našem životu zadobiva ono mjesto koje mu pripada. Teze da čovjek treba biti na prvome mjestu su varke, jer ako nema Boga u našemu životu sve će krenuti krivim putem.

Zahvalimo Bogu večeras što smo vjernici, što smo kršćani, i što smo na prvom putu i zamolimo ga da nas uzdrži da dođemo do vječnog spasenja i da se jednom pridružimo njegovoj slavi, zaključio je mons. Kutleša.

Uz nejga misu su suslavili kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik i porečki dekan Milan Zgrablić, a  asistirao je đakon Jurica Vekić.