Misu je predvodio apostolski upravitelj Kotorske biskupije mons. Rrok Gjonlleshaj u zajedništvu s umirovljenim kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Daliborem Renićem i drugim svećenicima biskupije.

Nadbiskup Gjonlleshaj je u propovijedi govorio o značenju Marijina uznesenja u životu vjernika, te se spomenuo dugogodišnjeg djelovanja isusovaca u Kotorskoj biskupiji, izrazivši zahvalnost kao i žaljenje zbog odlaska, koje je svojevrsno „osiromašenje“ za biskupiju jer se gubi prisutnosti jedne redovničke zajednice.

Na kraju mise prigodnu riječ uputio je provincijal Renić: „Dolazim i s jednim osjećajem sjete, jer riječ je o jednom rastanku koji je pred nama, a kao i svaki rastanak nosi jednu svoju tugu, i kao što rekoh, sjetu. Pedeset i nešto godina, Družba Isusova, isusovci, upravljaju ovim otokom koji pripada Kotorskoj biskupiji i župama Bogišići i Krašići. Znamo iz iskustva vlastitih obitelji, koliko god smo svjesni da neki član obitelji treba nastaviti nekim daljim svojim putem, uvijek su to djeca, a nekad i drugi, ipak nosimo jednu nostalgiju u srcu, zašto se to treba dogoditi“. O. Renić je pojasnio kako je odluka Provincije o povlačenju iz Kotorske biskupije, potvrđena i od generala u Rimu, donesena još prošle godine, u prvom redu zbog nedostatka isusovaca koji bi se posvetili pastoralnoj brizi u Boki, konkretno svetištu i župama.

Provincijal Renić izrazio je nadu da će nova uprava otočića učiniti da njegov duhovni potencijal dođe do većeg izražaja, što je u posljednjih dvadesetak godina zbog promjena na društvenom i političkom planu unutar države bilo otežano. Provincijal se za zahvalnošću prisjetio isusovaca, svećenika i braće, koji su u protekle 53 godine pastoralno djelovali na otoku Gospe od Milosti i župama, bili su to: o. Stjepan Koren (preminuo prošle godine), pok. o. Edomir Ciko, pok. o. Janko Rogina, o. Josip Opat u dva navrata, o. Pero Janković, također u dva navrata te časna braća i drugi svećenici. Svi su se oni brinuli o duhovnoj i materijalnoj obnovi otoka, kojega su nakon povratka u ruke Crkve, zatekli potpuno devastirana, a posebno nakon potresa 1979. kada je otok bilo potrebno po drugi put obnoviti. Zahvalu je uputio i dijecezanskim biskupima i svećenicima koji su primili i prihvatili isusovce, te naglasio kako, unatoč prolaznoj naravi redovništva, otok nije napušten od Crkve, jer je mjesna Crkva sa svojim biskupom oduvijek bila nositeljica pastoralnog života.

Kratku zahvalu svima koji su pridonijeli proslavi uputio je i o. Pero Marković, župnik i upravitelj otoka, potaknuvši vjernike da prihvate novog župnika, te je zahvalio svima na vjerničkoj podršci koju je imao tijekom svog pastoralnog djelovanja.

Vjernici su se nakon mise zadržali u molitvi pred kipom Gospe od Milosti. Pjevanje je animirao mjesni crkveni zbor, objavljeno je na mrežnoj stranici Kotorske biskupije.