Na misi u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage okupili su se članovi Biskupske konferencije BiH, franjevački provincijali, generalni vikari, članovi Vijeća za kler BK BiH i 21 dekan iz cijele Bosne i Hercegovine. U koncelebraciji bili su i sjemenišni odgojitelji, a na misi su kao i svakog četvrtka sudjelovali brojni štovatelji časnog sl. Božjega Petra Barbarića čiji se grob nalazi upravo u toj sjemenišnoj crkvi.

Rektor sjemeništa i ravnatelj Katoličkoga školskog centra, koji također nosi ime Petra Barbarića, preč. Željko Marić pozdravio je kardinala Puljića, sve biskupe, provincijale, generalne vikare, članove spomenutog Vijeća i dekane i svima poželio dobrodošlicu, izražavajući radost da sjemenišna zajednica može i ovaj put biti domaćin tog susreta.

Kardinal Puljić u propovijedi je govorio o životu sv. Katarine Sijenske, suzaštitnice Europe, čiji se spomendan slavi toga dana. Podsjetio je da je 1. travnja 1375. ta svetica doživjela posebno milosno iskustvo te zadobila Kristove rane, odnosno stigme. „Tako je duboko razmišljala o muci Kristovoj i tako blisko doživljavala Isusovu muku da je Isus nagradio tim darom“, kazao je predsjednik BK BiH te spomenuo da je sv. Katarina godinu dana kasnije predvodila jednu grupu u Avignon gdje je papa Klement V. godine 1309. prenio papinsku stolicu kako bi jamčio slobodu Crkve u povijesnome razdoblju kada je u Rimu bila upitna neovisnost papa. Dodao je da se, nakon gotovo 70 godina, upravo na nagovor sv. Katarine, papa Grgur X. godine 1377. odlučio na povratak u Rim.

Unatoč tomu što je bila nepismena iza nje je ostalo 380 pisama koja je načinila uz pomoć drugih, a koja je slala majci, političarima, poglavarima, samom Papi, kazao je kardinal Puljić. Osobno je bio iznenađen sadržajnošću tih pisama u koja je sv. Katarina utkala poseban vid teologije: ne iz knjiga, nego iz istinske vjere. Rekao je da se u njenim pismima iščitava osobit način na koji je ona doživljavala Riječ Božju, razmišljala o Isusovoj muci, o cijeni ljudskog spasenja i Krvi Kristovoj. Kardinal je istaknuo da će čovjek koji istinski ljubi pronaći način da učini ono što Bog želi te nazvao sv. Katarinu hrabrom ženom. Podsjetio je da je sv. Katarina zaštitnica Italije te da ju je 1989. godine sv. papa Ivan Pavao II. proglasio suzaštitnicom Europe.

„Danas na poseban način osjećamo potrebu da je molimo upravo za tu Europu koja je izgubila svoj identitet kršćanski, koja se stidi križa… ne samo izvan crkve, nego i u crkvi ponegdje. Dakle, treba vratiti Isusa ponovo u njegovu kuću“, kazao je kardinal Puljić naglasivši da je sv. Katarina bila „savjest svoga vremena“ jer je „hrabro naviještala, svjedočila i borila se da Isus bude prepoznatljiv u sredini gdje je živjela“.

Potaknuo je sve da poput sv. Katarine žive po Riječi Božjoj. „Mi smo pomalo izgubili osjećaj svetoga: za Sveto pismo, euharistiju…“, rekao je vrhbosanski nadbiskup, napominjući da mnogi prigodom ulaska u crkvu zaboravljaju da se tu nalazi Isus. Pozvao je sve da poput sv. Katarine žive s Isusom, od Isusa i za Isusa.

„Sv. Katarino, hrabra ženo, i nama svojim primjerom i zagovorom isprosi duha kojim si ti znala prebirati u svom srcu Sveto pismo, znala živjeti od euharistije; i nas utvrdi u toj vjeri da i mi u ovim raskršćanjenim vremenima, kada se nekako želi obezvrijediti sve što je kršćansko i u javnosti i u privatnom životu, ne damo zavesti, zaluditi, nego da dostojanstveno živimo to najveće otajstvo koje nam je Isus ostavio“, zazvao je kardinal Puljić i potaknuo sve nazočne da ih prožme duh sv. Katarine kako bi u ovim vremenima učinili lice Crkve malo svjetlijim po osobnoj molitvi, žrtvi, svjedočenju i naviještanju.

Na kraju mise kardinal Puljić izmolio je posvetnu molitvu i poškropio blagoslovljenom vodom sve nazočne kao i nabožne predmete pred oltarom. Potom je sjemenišni ekonom vlč. Josip Dedić izmolio molitvu za što skorije proglašenje časnog sl. Božjega Petra Barbarića blaženim. Mnogi su prije i nakon mise molili pokraj groba Petra Barbarića.

Liturgijsko pjevanje predvodio je na orguljama vlč. Mario Oršolić. Sjemenišna zajednica i kućno osoblje ugostili su sve sudionike Međudekanskog susreta objedom te omogućili prigodno druženje uz kavu.