Došavši u Krašić imali su pobožnost euharistijskog klanjanja te slavili svečanu misu koju je predvodio preč. Pavetić. Koncelebrirao je i propovijedao domaći župnik Ivan Vučak.

Izrazivši radost zbog dolaska župljana Brestja, vlč. Vučak u homiliji se osvrnuo na prisutnost Kraljevstva Božjega u svakodnevnom životu, u obitelji. Istaknuo je da je Kraljevstvo Božje “ovdje, između svakoga od nas” i živimo ga već na ovome svijetu ali ne u potpunosti. A živjet ćemo ga u potpunosti kada budemo gledali svoga Boga licem u lice i kada ćemo doživjeti ono što molimo svake nedjelje u Vjerovanju: vjerujem u uskrsnuće tijela, u život budućega vijeka, napomenuo je propovjednik.

Blaženi Alojzije Stepinac bio je svjestan toga, svjestan činjenice da će svi vladari ovoga svijeta, sve udruge, pokreti i zajednice, svi će doći pred lice Boga živoga, pred sudište Božje i svi će Bogu položiti račun, rekao je vlč. Vučak. Hodočasnicima je napomenuo da su došli u Krašić jer žele svoj život suobličiti životu Isusa Krista po njegovu sluzi Alojziju Stepincu. Bila je to želja za hodom drukčijim putom, umnažanjem svoje vjere, učvršćivanjem nade, pretvaranjem ljubavi u djelo.

Vlč. Vučak pojasnio je da pred sobom imaju lik Alojzija Stepinca, čovjeka koji je u jednom trenutku svoga života rekao „U Tebe se Gospodine uzdam“. Ne uzdam se više u svoje sigurnosti, znanje, talente, sposobnosti – želim da me Ti vodiš ovim putem. A to je mogao jedino onda kada je  bio pun Duha Svetoga, otvoren Božjoj ljubavi, Njegovoj volji.

Propovjednik je usporedio naše iskustvo samoizolacije, zatvaranja u pandemiji, kada nismo mogli doći u crkvu biti s Isusom, sa Stepinčevim sužanjstvom – u kućnom pritvoru, dvije sobice u Krašiću. Unatoč svim preprekama dao je sve od sebe – njegovo najveće pastoralno djelovanje bilo je upravo u Krašiću – on je davao snagu drugim svećenicima, koji su također bili pod teškim komunističkim terorom, stavljeni pred razne kušnje, od njih se očekivao nadljudski napor, čvrsta vjernost Gospodinu, da ne izdaju Crkvu Božju, da ne izdaju Isusa.

Podsjetio je na skoru obljetnicu – 70 godina kako je papa Pio XII. prepoznao u zagrebačkom nadbiskupu Stepincu lik Crkve koji je zbog svega što je preživio zaslužio imenovanje kardinalom. Na vijest o tom imenovanju nadbiskup Stepinac rekao je „ako je ta crvena, grimizna boja simbol mojega mučeništva, ja sam spreman“. Propovjednik je to istaknuo kao poveznicu s Isusom.

Na kraju propovijedi pozvao je vjernike na molitvu jednih za druge, da znamo služiti okovima evanđelja, Isusu Kristu, da znamo živjeti Kraljevstvo Božje koje je među nama, izdržavati sve kušnje ovoga svijeta, da znamo na kraju svoga života primiti tu palmu mučeništva, koje nije toliko fizičkom mučenju koliko u svjedočenju vjere da pripadamo Isusu Kristu, Katoličkoj Crkvi, da tu vjeru javno ispovijedamo i tom vjerom ponosimo i na kraju zadobijemo život vječni.

Nakon svečane mise hodočasnici su posjetili obnovljeni Spomen dom bl. Alojzija te ostali na zajedničkom druženju uz obiteljski stol.