Vlč. Franjo Bodonji u Ladimirevcima proslavio zlatnu misu

Koncelebrirali su župnik i dekan u Valpovu vlč. Zvonko Mrak, župnik u Petrijevcima vlč. Matej Glavica i župnik u Harkanovcima vlč. Robert Almaši uz asistenciju domaćih bogoslova.

Uvodeći u misno slavlje zlatomisnik je pozdravio sve koji zajedno s njim žele zahvaliti Bogu na njegovoj vjernosti svećeničkom pozivu te u pokajničkom činu zamolio za oproštenje Boga i sve župljane koje je ikada kao svećenik povrijedio. Pozvao je okupljene da svi oproste jedni drugima, što je preduvjet za primanje Božjeg oproštenja.

Propovjednik je bio vlč. Glavica, domaći sin te župe. Oslanjajući se na nedjeljna liturgijska čitanja, govorio je o kreposti poniznosti o kojoj je Isus progovorio u kući farizeja koji ga je pozvao na objed. Istaknuo je da Isusovo oko primjećuje kako ljudi trče za boljim pozicijama, žele biti superiorni i nadmoćni nad drugima, oholi i arogantni, beskrupulozno se izdižući iznad drugih. Umjesto uvažavanja drugog čovjeka, Isus vidi omalovažavanje, kako nekoć tako i danas.

„Zato Isus daje lekciju svojim učenicima svih vremena da u takvom ozračju budu alternativa, nasuprot oholosti izabiru put poniznosti, slijedeći njegov primjer, jer dobro znamo da je poniznost način kako Bog djeluje“, rekao je propovjednik.

U nastavku je istaknuo da je ponizan čovjek posve realan čovjek, svjestan kako je sve sposobnosti i talente koje ima primio kao dar, te se po njima ionako ne bi trebao uzdizati jer nije njegovo, već mu je darovano. Vlč. Glavica je uz ostalo podsjetio da nas Isus poziva da se učimo od njega koji je krotka i ponizna srca te na kraju zahvalio zlatomisniku što se u njegovom svećeništvu uvijek mogao prepoznavati odjek upravo takvog Isusovog poniznog srca.

Na kraju misnoga slavlja zlatomisniku je uručen apostolski blagoslov pape Franje u prigodi zlatnog svećeničkog jubileja. Uručio ga je bogoslov Vladimir Sabo, koji završava formaciju u Bogoslovnom sjemeništu, te se župa uskoro priprema i za đakonsko i svećeničko ređenje, što će biti druga mlada misa u periodu župničke službe vlč. Bodonjija u Ladimirevcima.

Prigodnu čestitku i zahvalu u ime župljana izrekla je Danijela Perošević prisjećajući se kako je župnik Bodonji u Ladimirevce došao prije dvadeset i četiri godine, nakon jednako toliko godina provedenih u Klakaru.

„Nakon što se vlč. Borislav Romić zajedno sa svojim prognanicima vratio u Berak, 2008. godine došli ste k nama u Ladimirevce, sa Save na opjevanu Karašicu, a nekoliko godina kasnije prihvatili ste i filijalu Marjančace“, rekla je Perošević.

U nastavku se prisjetila kako je župnik s početnim entuzijazmom prionuo završetku uređenja župne kuće, a ubrzo zatim i s proširenjem i obnovom ladimirevačke crkve. „Građena kao filijalna crkva, vašom je zaslugom postala prava župna crkva. Upravo u radovima na crkvi pokazao se i vaš karakter: ustrajnost, temeljitost i nepokolebljivost. Nakon što je Ladimirevcima pripojena filijala Marjančaci odmah ste uvidjeli da i malenu kapelu sv. Marije Magdalene valja pretvoriti u crkvu u kojoj će za svakoga biti mjesta.

Obje crkve naše župe koje sjaje punim sjajem, u ovome su periodu vašega života vaš ponos, a vjerujemo i vaša radost. No, ni tada niste stali. Skromna kapela Svete Ane na groblju pretvorena je u još jednu posve novu crkvu u našoj župi. No, prije i iznad svega s nama ste bili čovjek vjere i naš duhovni pastir. Uvijek lijepa riječ, raspoloživost za susret i razgovor, zahvalnost za svaku gestu pažnje, skromnost i jednostavnost odlikuje vašu osobu. Revnost u podjeli sakramenata, uvijek birane riječi na ispraćajima naših najmilijih i krštenjima naših malenih, katehetski rad i raspoloživost za suradnju odlikuje vaš svećenički rad“, zaključila je predstavnica župljana.

Nakon čestitke, župljani su darovali dosadašnjem župniku zlatnu krunicu, uz želju, kako je istaknuto, da svi župljani budu prisutni i nadalje u župnikovim molitvama.

Na koncu slavlja u zahvalnom govoru zlatomisnik se spomenuo svojih roditelja, prijašnjih i sadašnjih župljana i brojnih suradnika.

„Svoje sam svećeništvo započeo znakovitim geslom: ‚Gospodine, hoću biti jedan od onih koji svoj život stavljaju na kocku. Čemu život, ako ne zato da ga darujem?‘ Život sam se trudio i nastojao darivati i Bogu i ljudima. Nije li to i smisao svakog kršćanskog života, po uzoru na našega Gospodina, koji ‚život svoj dade kao otkupninu za mnoge‘? Svećeniče, tko si i što možeš reći o sebi nakon pedeset godina? Htio sam biti Božji čovjek za ljude. Htio sam to biti. Jesam li u tome uspio, prosudit će Gospodin. Vama hvala što zajedno sa mnom koračate na putu svetosti“, zaključio je vlč. Bodonji.

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi KUD-a Šokadija i udruženi pjevački zbor iz Ladimirevaca i Marjančaca.